Niskougljična strategija: Jesu li ciljevi za obnovljive izvore energije realni?

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on email
Share on print
Niskougljična06

Niskougljična strategija predstavlja važan dokument koji će odrediti budućnost obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Poučeni iskustvom prethodne energetske strategije iz 2009. godine koja nije ostvarila svoje ciljeve želimo ukazati na potencijalne probleme koje smo pronašli u trenutnom prijedlogu. Oni se prije svega odnose na prostorne, okolišne, tehničke i društvene uvjete izgradnje novih obnovljivih kapaciteta u količinama koje predviđa strategija. To ne znači da većinu njih nije moguće ostvariti, ali je potrebno osigurati uvjete da se toliki kapaciteti doista i izgrade.

Jesu li ciljevi OIE u niskougljičnoj strategiji realni?

Niskougljična strategija postavlja vrlo ambiciozne ciljeve u pogledu izgradnje obnovljivih izvora energije. Strategija predlaže ciljeve koji su u nekim slučajevima i višestruko puta veći u odnosu na do sada izgrađeno. To se pogotovo odnosi na solarne energije koja trenutno čini manje od 1% ukupno instaliranih kapaciteta. Za ostvarenje tih ciljeva do 2030. godine imamo približno 10 godina. Udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske smatra da se za neke izvore energije postavlja pitanje postoje li prostorni, okolišni, tehnički i društveni uvjeti da se izgrade tolike količine. Smatramo da nije dobar pristup da se u strategije stavljajuju brojke megavata po izvorima bez realne osnove da se ti ciljevi ostvare. Prvo je potrebno definirati prostor za izgradnju i mapirati okolišne, tehničke i ostale mogućnosti realizacije pojedinih vrsta projekata. Nakon toga se tek može raspravljati o tome koliku instaliranu snagu kojeg izvora možemo imati u Hrvatskoj.

Niskougljična strategija instalirane snage

Tablica 1: Pregled ciljeva instaliranih elektrana po izvorima (Tablica 7.2.1. iz prijedloga)

Da bismo ilustrirali problematiku preuzeli smo Tablicu 7.2.1 iz prijedloga strategije kao Tablicu 1. Tu tablicu smo proširili s istaknutim ciljevima do 2030. godine i proračunali potencijalnu proizvodnju iz pojedinih. Svi komentari i pitanja u nastavku teksta temelje se na instaliranim snagama i proizvedenoj energije iz Tablice 2. Važno je napomenuti da strategija predviđa dva scenarija: manje ambiciozan postupni prelazak (NU1) i scenarij snažne tranzicije (NU2) koje smo i mi ovdje obradili.

Niskougljična strategija instalirane snage ciljevi 2030

Tablica 2: Pregled instaliranih snaga i proizvodnje po izvorima do 2030. godine

Niskougljična strategija i nužni koraci za solarne i vjetroelektrane

Niskougljična strategija je postavila udio vjetroelektrana i solarnih elektrana na 2660 – 3860 megavata.  Kako bi se taj cilj doista i ostvario nužno je strategijom definirati obvezu izgradnje prateće infrastrukture: prijenosne i distribucijske. Te obaveze potrebno je ugraditi i u desetogodišnje razvojne planove HOPS-a i HEP ODS-a.

Po pitanju vjetroelektrana potrebna je promjena zakonske regulative. Tu se prije svega misli na Zakon o zaštiti okoliša i Zakona o zaštiti prirode. U pogledu vjetroelektrana morat će se aktivirati i državne institucije zadužene za praćenje stanja u okolišu i prirodi (HAOP i dr.). One moraju definirati prostor u kojem je moguće izvesti zahvate izgradnje vjetroelektrana i uskladiti ih s prostornim planovima.

Za potrebe budućeg sustava uravnoteženja novih proizvodnih pogona solarnih i vjetroelektrana nužno je jasno definirati strateške potrebe za prilagodbom postojećih i izgradnjom dodatnih regulacijskih elektrana: brzih plinskih i hidroelektrana.

Osiguranje uvjeta za izgradnju novih hidroelektrana

Zbog svih postavljenih ograničenja vezanih uz zaštitu okoliša i prirode upitno je možemo li do do 2030. izgraditi dodatnih 620 megavata hidroelektrana. Osim zaštite okoliša relevantno je i pitanje raspoloživost i potrebnog prostora za izgradnju hidroenergetskih objekata.

Niskougljična strategija također eksplicitno ne definira dodatne instalirane snage i kapaciteti reverzibilnih crpnih hidroelektrana koje treba izgraditi do 2030. i 2050. godine. Bez njih ne možemo bili neovisni u opskrbi energijom uravnoteženja i imati zajamčenu sigurnost opskrbe.

Slika 3: Budućnost solarnih i vjetroelektrana jako će ovisiti o pratećoj infrastrukturi

Gradnja novih regulacijskih plinskih termoelektrana

Kod izlaska iz pogona 900 megavata termoelektrana do 2020. i dodatnih 300 megavata do 2030. treba jasno definirati karakteristike zamjenskih elektrana. One trebaju biti brze visokoučinkovite plinske regulacijske elektrane opremljene toplinskim spremnikom i povezane s centralnim toplinskim sustavom.

Poželjno ih je graditi u blizini industrije koja ima potrebu za toplinskom energijom ili je veliki potrošač električne energije. Nužno je razmotriti mogućnost da se domaći resursi fosilnih goriva zbog sigurnosti opskrbe prioritetno troše za brze regulacijske i back up plinske ili dual-fuel elektrane do 2050 godine.

Kontinuitet razvoja obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj

Vrlo je važno definirati planirane snage za sve vrsta obnovljivih izvora do 2030. po snazi i kapacitetu. Na taj način se može planirati dinamika ulaska novih pogona u sustav i isti uskladiti sa mrežnim planovima.  Hrvatska ima loše iskustvo neispunjenja plana izgradnje planiranih 1200 megavata vjetroelektrana do 2020. godine. Zato treba predvidjeti kontinuitet prelaska s postojeće strategije energetskog razvoja iz 2009. i uskladiti ovu Strategiju sa ciljevima iz energetske strategije.

Predlažemo da se u novoj strategiji uvrsti obveza proširenja postojećih kvota do 2020. godine za dodatnih 300 megavata solarnih i 450 megavata vjetroelektrana. Time bi kontinuitet razvoja obnovljivih izvora energije bio osiguran. Također treba omogućiti da se otvore kvote elektranama na bioplin i biomasu koje su povezane sa industrijskim prerađivačkim kapacitetima do 2020. za poticanje kroz premijski sustav.

Obaveza donošenja akcijskog plana i provedbenih akata

Prema Pariškom sporazumu, EU sada radi na implementaciji governance sistema koji će služiti za praćenje svih članica EU i njihovog napretka u ostvarenju preuzetih ciljeva, poglavito do 2030 godine. Do siječnja 2018., sve države pa tako i Hrvatska su obvezne dostaviti Planning Act 2030, odnosno akcijski plan gdje se u detalje razlaže kako će ostvariti ove ciljeve. Na svakoj je državi pojedinačno da provedbu regulira odgovarajućim zakonima, strategijama, pravilnicima i slično.

Gdje mogu pronaći više informacija?

Udruženje je pripremilo detaljan pregled sadržaja niskougljične strategije gdje možete pronaći sve važne prijedloge i informacije o ovome dokumentu. Sam prijedlog dokumenta možete vidjeti na stranici e-Savjetovanja, pri čemu je prijedlog strategije otvoren za komentiranje do 16. srpnja ove godine, a nakon toga će biti moguće samo pogledati sadržaj. Također, niskougljična strategija je nedavno predstavljena u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), što smo prethodno i najavili.

Fotografije: FelixMittelmeier/pixabay, Couleur/pixabay, seagul/pixabay, digifly840/pixabay