Energetska strategiju iz 2009. godine nije ostvarila zadane ciljeve za obnovljive izvore energije. Zato nam je potrebna nova energetska strategija koja će se držati ciljeva Pariškog sporazuma i ciljeva Europske unije. Ako će se takva strategija raditi, nova niskougljična strategija Hrvatske će biti temelj za njenu izradu. Strategija niskougljičnog razvoja je trenutno na javnoj raspravi i pred donošenjem i zato smo se odlučili detaljno pozabaviti njenim sadržajem.
Zašto je strategija niskougljičnog razvoja toliko važna?
Strategija niskougljičnog razvoja Hrvatske do 2030. godine predstavlja dokument koji obrađuje čitav niz sektora među kojima su i energetika i promet. Budući da energetsku strategiju nismo mijenjali još od 2009. godine, postoji velika mogućnost da bi niskougljična strategija mogla biti osnova za izradu nove energetske strategije Hrvatske.
“Staru Energetsku strategiju iz 2009., koja se odnosila na period do 2020. nije pratio provedbeni dokument, a ciljevi u novim obnovljivcima uglavnom nisu ostvareni.” – u svom komentaru ističe Nina Domazet i dodaje: “Ova Niskougljična strategija bitna je za energetiku jer se oslanja na poštivanje ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma, koji je Hrvatska ratificirala, kao i na ambiciozne EU ciljeve. Zbog toga, teško je očekivati da će nova Energetska strategija iznjedriti bitno drugačije zaključke za razvoj energetskog sustava. Ako ih postavi prenisko, država neće ostvariti svoje i europske klimatske ciljeve.”
Udruženje “Obnovljivi izvori energije Hrvatske” upravo je iz tog razloga odlučilo dati komentare na prijedlog niskougljične strategije. Oni se prije svega odnose na projecirane količine pojedinih izvora energije u Hrvatskoj i mogućnosti njihove realizacije do 2030. godine.
Trenutno stanje emisija i preuzete obaveze Hrvatske
Hrvatska je prema preuzetim obavezama prema sporazumu iz Kyota bila obavezna smanjiti emisije za 5% u odnosu na 1990. godinu. Taj cilj je ispunjen, budući da je u razdoblju od 2008. do 2012. ostvareno smanjenje emisija za 10,9% u odnosu na 1990. Nova obaveza na temelju Odluke 406/2009/EZ (na hrvatskom) dopušta povećanje emisija izvan sustava trgovanja emisijama (ETS-a) do 2020. godine najviše 11% u odnosu na referentnu 2005. godinu. U to se ne računa odljev emisija koji se odnosi na korištenje zemljišta i šumarstvo (LULUCF).
Za 2030. godinu je na razini EU predviđeno smanjenje emisija od 40% u odnosu na 1990. godinu. To znači smanjenje emisija u ETS-u od 43% i izvan ETS-a za 30% u odnosu na 2005. godinu. Do 2050. godine u čitavoj EU predviđeno je smanjenje emisija od 80 – 95%. Od toga u sustavu trgovine emisijama potrebno smanjenje iznosi 80 – 95%, a za sektore izvan ETS-a 70 – 72%.
Koje ciljane emisija postavlja niskougljična strategija?
Minimalni cilj Hrvatske prema preuzetim obavezama EU i Pariškog sporazuma do 2030. godine predviđa smanjenje emisija od 7% izvan ETS-a. Osim toga strategija niskougljičnog razvoja postavlja i dva scenarija koji daju ambicioznije projekcije, a koje ćemo opisati kasnije. Za 2050. godinu ciljevi koje postavlja niskougljična strategija su jasniji i predviđaju smanjenja emisije izvan ETS-a od 45 do 52% u odnosu na 2005. godinu. U sustavu trgovine emisijama nema nacionalnih ciljeva već vrijede zajednički ciljevi EU koji su predstavljeni gore. U Tablici 1 je detaljan tablični prikaz ciljanih emisija za Hrvatsku i EU.
Tablica 1: Pregled ciljanih emisija za EU i Hrvatsku do 2050. godine.
Normalna praksa, postupna ili snažna tranzicija?
Strategija niskougljičnog razvoja predviđa tri scenarija: normalnu praksu (NUR ili “business as usual”), postupnu tranziciju (NU1) i snažnu tranziciju (NU2). Scenarij normalne prakse (NUR) predviđa slabu poticajnu politiku obnovljivih izvora energije i mjera energetske učinkovitosti. To donosi ukupno smanjenje emisija od 19% do 2020., odnosno 16% do 2030. i 15% do 2050. godine u odnosu na 1990. godinu. Udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj neposrednoj potrošnji bi porastao s 27,9% iz 2014. godine na 39,5% u 2050. godini.
Za razliku od normalne prakse scenariji postupne tranzicije (NU1) i snažne tranzicije (NU2) koje donosi niskougljična strategija predviđaju znatno veće smanjenje emisija. Predviđeno je ukupno smanjenje emisija 2030. od 38 do 44%, a u 2050. od 52 do 77% u odnosu na 1990. godinu. Strategija zaključuje da bi NU2 scenarij imalo velike socioekonomske posljedice i da je vjerojatnije da će se Hrvatska odlučiti za manje ambiciozne scenarij NU1.
Strategija niskougljičnog razvoja i sektor energetike
Proizvodnja električne energije i topline činila je 13,6% emisije stakleničkih plinova u 2014. godine. Od toga je čak 96% emisija obuhvaćeno ETS-om. Te su emisije u 2014. godini bile za 18% manje u odnosu na 1990. godinu. Strategija niskougljičnog razvoja predviđa rast potrošnje električne energije od 0,8 do 1,2% godišnje do 2030. godine i 0,9 do 1,7% do 2050. godine. Istovremeno potrošnja toplinske energije će rasti 15 – 25% do 2030. godine u odnosu na 2014. Cijena električne energije će biti oko 40 eura po megavat satu do 2025. i porast će na 50 eura po megavat satu do 2030. Ipak, najzanimljvije je vidjeti predviđeni udio pojedinih izvora energije i njihove instalirane snage. To možete vidjeti u Tablici 2.
Tablica 2: Predviđeni instalirani kapaciteti elektrana po vrstama
Kao što je vidljivo iz tablice predviđeno je potpuno iščezavanje termoelektrana na ugljen. Cijena električne energije na tržištu i cijena CO2 čine da termoelektrane na ugljen prestaju biti konkurentne unatoč cijeni energenta. Istovremeno strategija plin smatra važnim tranzijentnim energentom, pa je predviđeno povećanje kapaciteta plinskih elektrana u Hrvatskoj do 2050. godine. Većina plinskih elektrana trebala bi do tada imati ugrađen CCS sustav. Strategija niskougljičnog razvoja predviđa da solarne i vjetroelektrane postaju konkurentni izvori energije. Solarne elektrane trenutno proizvode manje od 1% energije u Hrvatskoj, ali predviđen je porast korištenja godišnjom stopom od 50 do 100 MW do 2030. godine. Rad nuklearne elektrane Krško predviđen je do 2043. godine i ne predviđa se gradnja novih nuklearnih kapaciteta.
Integracija OIE u elektroenergetski sustav i elektrifikacija prometa
Hrvatska ima dobro povezan elektroenergetski sustav sa susjednim državama što olakšava regulaciju sustava, ali i uvoz električne energije. U narednim godinama diljem Europe trebalo bi doći do izlaska velikih fosilnih i nuklearnih elektrana iz pogona čime hrvatski elektroenergetski sustav s diverzificiranim izvorima postaje konkurentan. Niskougljična strategija ističe važnost porasta regulacijskih kapaciteta hrvatskog elektroenergetskog sustava zbog budućeg porasta instaliranih varijabilnih izvora energije. Tu se spominju elektrana na fosilna goriva, spremišta energije i međunarodna razmjena, ali i važnost razvoja prijenosna i distribucijske mreže.
Rješenje za tercijarnu niskougljična strategija vidi u likvidnom 15-minutnom unutardnevnom tržištu pomoćnim uslugama. Potrebno je ostvariti preduvjete za sudjelovanje raznih subjekata na tržištu pomoćnih usluga uz poticaj integraciji s toplinskim i prometnim sustavom. Aktivni sudionici na tom tržištu osim konvencionalnih elektrana trebale bi biti i reverzibilne hidroelektrane, električni kotlovi za proizvodnju topline u toplinskom sustavu, mali proizvođači iz distribuiranih sustava OIE i postrojenja koja mogu prilagoditi svoju potrošnju proizvodnji električne energije.
Važna stavka u čitavoj priči je i elektrifikacija prometa gdje niskougljična strategija ističe dva važna faktora. Kao prvo, doći će do elektrifikacije osobnih vozila s čime će doći do porasta potrošnje električne energije i emisija. Uz razvoj napredne mrežne infrastrukture, međutim, korištenje električnih vozila bit će ključan faktor za stabilizaciju sustava s visokim udjelom OIE.
Mjere koje je potrebno poduzeti u sektoru energetike
Jedna od najvažnijih mjera do 2020. je uklanjanja prepreka masovnijoj primjeni fotonaponskih sustava kako bismo do tada imali 200 do 300 MW solarnih elektrana. Strategija također predlaže primjenu novih modela poticanja obnovljivih izvora i predviđa uvođenje premijskog modela za nove instalirane kapacitete. Važni su i planovi modernizacije prijenosne i distribucijske mreže te pojednostavljenje priključka mikro sustava obnovljivih izvora na mrežu. Potrebno je razmotriti i razvoj centralnih toplinskih sustava u gradovima i razvoj korištenja kogeneracije.
Do 2030 godine sve bi emisije iz ovog sektora trebale biti u sustavu trgovine emisijama osim kotlova manjih od 20 megavata. Predviđena je šira primjena CCS tehnologija, razvoj centralizirane i decentralizirane pohrane energije te naprednih integriranih oblika primjene obnovljivih izvora energije.
Drugi sektori i kako ih vidi niskougljična strategija
Od ostalih sektora važno je istaknuti da niskougljična strategija smatra da istraživanje nafte i plina nisu prepreka niskougljičnom razvoju Hrvatske. Izgradnja LNG terminala smatra se osiguranjem dugoročnog stabilnog pravca dobave plina. U proizvodnoj industriji se predviđa poticanje korištenja tehnologija CCS-a, solarnih sustava i promicanje koncepta kružnog gospodarstva. Sektor prometa očekuje elektrifikacija osobnih vozila i porast njihova udjela na 2 – 4% do 2030. i 25 – 75% do 2050. godine. U sektoru kućanstava se nadaju povećanju energetske učinkovitosti i većem korištenju solarnih kolektora i dizalica topline. Također, značajan bi utjecaj trebao imati razvoj centraliziranih toplinskih sustava, a očekuje se i prestanak korištenja loživog ulja. Ističe i važnost korištenja biomase u poljoprivredi i povećanje broja bioplinskih postrojenja na srednjim i velikim gospodarskim farmama. Studija obrađuje još i korištenje zemljišta, šumarstvo i sektor gospodarenja otpadom.
Slika 3: Potrebna sredstva za prijelaz Hrvatske na niskougljično gospodarstvo
Studija se bavi i društvenim posljedicama prelaska na niskougljično gospodarstvo, no financijski strana priče nije najkristalnije postavljena. Za razdoblje od 2021. do 2030. godine procijenjeno je da će se na “dodatne poticaje” (subvencije) uz razliku od 20% investicijskog troška trebati izdvajati između 150 i 300 milijuna eura godišnje. Taj iznos čini negdje između 0,3 i 0,6% godišnjeg BDP-a. Prikaz troška prelaska na niskougljično gospodarstvo po oba scenarija je dan Slikom 3. Potrebna je ipak ograda jer su troškovi dodatnih poticaja neizvjesni i mogu imati širok raspon.
Gdje mogu saznati više o niskougljičnoj strategiji?
Prijedlog niskougljične strategije Hrvatske je otvoren za savjetovanje s dionicima putem e-savjetovanja na ovom linku do 16. srpnja 2017. godine. Nakon tog datuma neće biti moguće ostavljati komentare, ali će prijedlog niskougljične strategije i dalje biti otvoren za javnost. Osim toga organiziriano je i javno predstavljanje niskougljične strategije u organizaciji HGK koje smo nedavno i najavili.
Fotografije: digifly840/pixabay, Felix_Broenniman/pixabay
