Europskoj uniji prijete daljnji prekidi u opskrbi plinom iz Rusije jer Kremlj koristi izvoz plina kao oružje, a već je gotovo polovina država članica pogođena smanjenjem isporuke. Djelovanjem u ovom trenutku možemo smanjiti rizik i troškove za Europu u slučaju daljnjih ili potpunog prekida opskrbe te tako ojačati otpornost Europe.
Komisija stoga predlaže novi zakonodavni alat i europski plan za smanjenje potražnje za plinom kako bi se do sljedećeg proljeća upotreba plina u Europi smanjila za 15 %. Svi potrošači, javne uprave, kućanstva, vlasnici javnih zgrada, dobavljači električne energije i industrija mogu i trebali bi poduzeti mjere za štednju plina. Komisija će ujedno ubrzati rad na diversifikaciji opskrbe, uključujući zajedničku nabavu plina kako bi se povećala mogućnost da EU nabavlja plin iz alternativnih izvora.
Komisija predlaže novu uredbu Vijeća o koordiniranim mjerama za smanjenje potražnje za plinom, na temelju članka 122. Ugovora. Novom uredbom postavit će se cilj da sve države članice smanje potražnju za plinom za 15 % od 1. kolovoza 2022. do 31. ožujka 2023. Komisiji bi se ujedno dala mogućnost da, nakon savjetovanja s državama članicama, proglasi „uzbunu na razini Unije” u vezi sa sigurnošću opskrbe i da odredi obvezu smanjenja potražnje za plinom za sve države članice. Uzbuna na razini Unije može se proglasiti kad nastane velik rizik od ozbiljne nestašice plina ili iznimno velika potražnja za plinom. Države članice trebale bi ažurirati nacionalne interventne planove do kraja rujna kako bi pokazale na koji način namjeravaju ispuniti cilj smanjenja te bi svaka dva mjeseca trebale izvijestiti Komisiju o napretku. Države članice koje zatraže solidarnost u opskrbi plinom morat će dokazati koje su mjere poduzele u cilju internog smanjenja potražnje.
Kako bi pomogla državama članicama da provedu potrebna smanjenja potražnje, Komisija je donijela i europski plan za smanjenje potražnje za plinom, u kojem su utvrđene mjere, načela i kriteriji za koordinirano smanjenje potražnje. Plan je prvenstveno usmjeren na zamjenu plina drugim gorivima i ukupnu uštedu energije u svim sektorima. Njime se nastoji zajamčiti opskrba kućanstava i ključnih korisnika kao što su bolnice, ali i industrijskih sektora koji pružaju ključne proizvode i usluge u gospodarstvu i koji su važni za lance opskrbe u EU-u i konkurentnost. U planu su navedene smjernice koje države članice trebaju uzeti u obzir pri planiranju rezova.
Energija ušteđena ljeti je energija dostupna nazimu
Zamjenom plina drugim gorivima i štednjom energije ovog ljeta može se uskladištiti više plina za zimu. Djelovanjem u ovom trenutku smanjit ćemo negativan utjecaj na BDP jer ćemo izbjeći neplanirana djelovanja u kasnijoj kriznoj situaciji. Ako se koraci poduzmu dovoljno rano, cijeli će se pothvat vremenski ravnomjernije rasporediti, ublažit će se poteškoće na tržištu i nestabilnost cijena te se omogućiti bolje oblikovanje ciljanih, troškovno učinkovitih mjera za zaštitu industrije.
Plan za smanjenje potražnje za plinom koji je predložila Komisija temelji se na savjetovanjima s državama članicama i industrijom. Dostupan je širok raspon mjera za smanjenje potražnje za plinom. Prije uvođenja ograničenja države članice trebale bi iscrpiti sve mogućnosti zamjene goriva, neobvezne sustave uštede i alternativne izvore energije. U područjima u kojima je to moguće prednost bi trebalo dati prelasku na obnovljive izvore energije ili čišće opcije s manjim emisijama ugljika, odnosno one koje manje onečišćuju. Međutim, prelazak na ugljen, naftu ili nuklearnu energiju mogao bi biti nužna privremena mjera, sve dok se izbjegne dugoročna ovisnost o ugljiku. Tržišnim mjerama mogu se ublažiti rizici za društvo i gospodarstvo. Na primjer, države članice mogle bi pokrenuti sustave dražbi ili natječaja kako bi potaknule smanjenje potrošnje energije u industriji. Države članice mogu ponuditi potporu u skladu s izmjenom privremenog okvira za državne potpore u kriznim situacijama koju je danas donijela Komisija.
Još jedan važan stup štednje energije jest redukcija grijanja i hlađenja. Komisija poziva sve države članice da pokrenu informativne kampanje za poticanje redukcije grijanja i hlađenja na široj osnovi te da provedu opcije za kratkoročne uštede iz Komunikacije Komisije o štednji energije u EU-u. Kako bi pružile primjer, države članice mogle bi odrediti ciljanu redukciju grijanja i hlađenja u zgradama pod upravom javnih tijela.
Plan za smanjenje potražnje pomoći će državama članicama da utvrde koji su najvažniji korisnici ili postrojenja unutar njihovih nezaštićenih skupina potrošača te da im daju prednost, na temelju cjelokupnih gospodarskih razmatranja i sljedećih kriterija:
- društvene hitnosti – sektori kao što su zdravlje, hrana, sigurnost, zaštita, rafinerije i obrana te pružanje usluga u području okoliša
- prekograničnih lanaca opskrbe – sektori ili industrije koji pružaju robu i usluge važne za neometano funkcioniranje lanaca opskrbe u EU-u
- oštećenja postrojenja – kako bi se izbjeglo da postrojenja ne mogu nastaviti s proizvodnjom bez znatnih kašnjenja, popravaka, regulatornog odobrenja i troškova
- mogućnosti smanjenja upotrebe plina i zamjene proizvoda/sastavnih dijelova – mjera u kojoj industrije mogu prijeći na uvezene sastavne dijelove/proizvode i mjera u kojoj se potražnja za proizvodima ili sastavnim dijelovima može zadovoljiti uvozom.
Kontekst: Što je EU učinio kako bi osigurao opskrbu energijom
Nakon ruske invazije na Ukrajinu Komisija je donijela plan REPowerEU kako bi EU što prije prestao biti ovisan o ruskim fosilnim gorivima. U planu REPowerEU utvrđene su mjere za diversifikaciju dobavljača enerije, uštede energije i energetsku učinkovitost te brže uvođenje obnovljivih izvora energije. EU je donio i novo zakonodavstvo kojim se zahtijeva da se podzemni objekti za skladištenje plina u EU-u do 1. studenoga 2022. popune do 80 % kapaciteta kako bi se osigurala opskrba za nadolazeću zimu. U tom je kontekstu Komisija provela detaljno preispitivanje nacionalnih planova pripravnosti kako bi se suočila s mogućim velikim poremećajima u opskrbi.
Komisija je uspostavila Platformu EU-a za energiju kako bi objedinila potražnju za energijom na regionalnoj razini i olakšala buduću zajedničku nabavu plina i zelenog vodika, osigurala najbolju upotrebu infrastrukture kako bi plin dospio gdje je najpotrebniji te kako bi se doprlo do međunarodnih partnera za opskrbu. U okviru Platforme već je pokrenuto pet regionalnih skupina država članica, a u okviru Komisije osnovana je posebna radna skupina za potporu tom procesu. Zahvaljujući većem uvozu ukapljenog prirodnog plina (UPP) i putem plinovoda drugih dobavljača, EU se uspijeva udaljiti od uvoza ruskog plina. U prvoj polovini 2022. uvoz neruskog UPP-a porastao je za 21 milijardu kubičnih metara u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Uvoz putem neruskih plinovoda porastao je za 14 milijardi kubičnih metara iz Norveške, Azerbajdžana, Ujedinjene Kraljevine i Sjeverne Afrike.
EU već odavno prije ruske invazije na Ukrajinu gradi čist i međusobno povezan energetski sustav usmjeren na povećanje udjela domaće obnovljive energije, postupno ukidanje uvezenih fosilnih goriva te osiguravanje veza i solidarnosti među državama članicama u slučaju prekida u opskrbi.
Postupnim prestankom ovisnosti o izvorima fosilnih goriva i smanjenjem ukupne potrošnje energije u EU-u kroz veću energetsku učinkovitost, europski zeleni plan i paket Spremni za 55 jačaju sigurnost opskrbe u EU-u. Nadovezujući se na te prijedloge, planom REPowerEU nastoji se ubrzati uvođenje obnovljive energije u cijelom EU-u i provedba ulaganja u energetsku učinkovitost. Više od 20 % energije u EU-u trenutačno dolazi iz obnovljivih izvora, a Komisija je predložila da se do 2030. više nego udvostruči taj iznos na najmanje 45 %. Procjenjuje se da je od početka godine dodano 20 GW kapaciteta za obnovljivu energiju. To je ekvivalent više od 4 milijarde kubičnih metara prirodnog plina.
Zahvaljujući našim ulaganjima u terminale za UPP i spojne plinovode svaka država članica može primati plin iz najmanje dva izvora, a mogući su i obrnuti tokovi između susjeda. U skladu s Uredbom o sigurnosti opskrbe plinom države članice moraju imati nacionalne planove prevencije i interventne planove te mehanizam solidarnosti kojim se jamči opskrba „zaštićenih kupaca” u susjednim zemljama u teškoj krizi.
Izvor: Europska komisija
