Zakon ulagače obvezuje da sve moraju pribaviti u roku od sedam, odnosno pet godina, a tu bi zakonsku obvezu sad mogli “promašiti”
Struje ima toliko da bi se njome opskrbljivati moglo otprilike 390 tisuća kućanstava, ali elektrane koje bi navedenu električnu energiju proizvodile u pogon ne mogu jer država već skoro godinu i pol ne može donijeti jednu odluku. Otprilike je takav sukus priče na koju su upozorili Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), iz kojih doznajemo da je posljednje tri godine u zastoju oko 1300 MW solarnih i vjetroelektrana, a sve zbog nepoznate cijene priključka na elektroenergetsku mrežu.
Jer je ne znaju, investitori ne mogu pokrenuti postupak izrade Elaborata optimalnog tehničkog rješenja priključenja, kao ni ishoditi ugovor o priključenju, odnosno ne mogu do Elektroenergetske suglasnosti koja, sukladno Zakonu o prostornom uređenju, predstavlja preduvjet za izdavanje lokacijske, građevinske i svih ostalih dozvola za elektrane. Zakon ulagače obvezuje da sve navedeno moraju pribaviti u roku od sedam, odnosno pet godina, a tu bi zakonsku obvezu sad mogli “promašiti” jer cijenu priključenja na mrežu Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) još nije donijela, iako ju je najavljivala najkasnije do konca lanjske godine. Sukladno Zakonu o tržištu električne energije, objašnjavaju u OIEH, odluku su trebali imati do 30. rujna 2022. godine.
– Zakonski rok je prekoračen za više od 500 dana bez ikakvih posljedica za odgovorna tijela, bez obzira na to što je investitorima počinjena šteta u vidu potencijalnog gubitka drugih dozvola. Ni nova Metodologija za utvrđivanje naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu iz 2022. nije stupila na snagu jer nije donesena predmetna odluka, a koju donosi HERA na prijedlog operatora sustava, HOPS-a i HEP-ODS-a – kažu u OIEH. Što se samih investitora tiče, oni zbog nedonošenja odluke o iznosu jedinične naknade za priključenje na mrežu ne mogu nastaviti daljnji razvoj projekata, istovremeno im teče rok za izgradnju postrojenja, čime postaje izgledno da neće moći izgraditi elektrane i ishoditi uporabne dozvole, odnosno neće moći dostaviti pravomoćnu lokacijsku dozvolu u roku od tri godine od dana izvršnosti energetskog odobrenja jer je kompletan postupak blokiran. Objašnjavaju nam tako u OIEH pa ponavljaju da je za određivanje naknade koja nikako da se odredi, ključna Metodologija za utvrđivanje naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu. Posljednja datira iz srpnja 2022. godine, a tada je Hrvatska napustila “duboki” model naknade za priključenje prema kojem su investitori, osim plaćanja infrastrukture potrebne za priključenje na mrežu (od vodova, kablova i druge opreme), plaćali i troškove rekonstrukcije mreže.
– Prema Metodologiji iz 2022. godine, implementiran je novi model naknade za priključenje, tzv. “plitki model” prema kojem su investitori isključeni od financiranja pojačanja mreže, budući da su takva pojačanja bitna za cijeli prijenosni i distribucijski sustav te moraju biti na teret operatora sustava – objašnjavaju u OIEH, dodajući da bez nove infrastrukture nema ni elektrana na obnovljive izvore jer postojeća elektroenergetska mreža ne može jamčiti njihova priključenja. Zato je, ističu, infrastruktura prijeko potrebna, a govore, konkretno, o dalekovodu Konjsko-Melina, koji se, kažu iz OIEH, ne može financirati iz naknade za priključenje jer je bitan za cjelokupni prijenosni sustav te bi financiranje izgradnje trebalo provesti sredstvima dostupnima iz EU fondova, mrežarine i/ili proračuna RH.
– Kako postojeći provedbeni okvir nema jasne rokove ni troškove priključenja, donošenjem Metodologije iz 2022. nije se vodilo računa o započetim projektima koji su imali sklopljene ugovore o priključenju prema “dubokom” modelu. Jer, sukladno Metodologiji iz 2017., obvezu izgradnje novog 400 kV dalekovoda Konjsko-Melina HOPS je nametnuo investitorima kao dio naknade za priključenje. Kako je trošak izgradnje novog dalekovoda procijenjen na oko 280 milijuna eura, investitori su se našli u situaciji pravne nesigurnosti – kažu u OIEH.
Investitore, preciznije, zanima imaju li oni sad pravo na regres i kako bi se on trebao realizirati, budući da navedeni dalekovod sufinanciraju u iznosu od 80 posto. OIEH je već apelirao da se u prijelaznim i završnim odredbama nove Metodologije regulira međuodnos Metodologije iz 2017. i one iz 2022. te da se propiše način kako će investitori već započetih projekata na koje se primjenjuje Metodologija iz 2017. realizirati svoje pravo na regres. Što se samog priključenja na mrežu tiče, predlažu cijenu od nula eura. Zašto?
– Krajnji kupac plaća ukupnu cijenu proizvoda koji konzumira. Odnosno, krajnji kupac na svom računu dobije obračun cijene energije i mrežarine kojom plaća razvoj i održavanje mreže kako bi mu mogla biti isporučena električna energija. Ako bi samo hrvatski proizvođači plaćali razvoj mreže, tada bi svi proizvođači izvan Hrvatske, a Hrvatska još uvijek uvozi više od 30 posto električne energije godišnje, svoju energiju prodavali našim kupcima bez plaćanja udjela u razvoju mreže te bi tako bili konkurentniji za iznos koji naši proizvođači plaćaju za razvoj mreže. Stoga nije logično da uvozimo energiju i proizvođače izvan Hrvatske dovodimo u bolji položaj od domaćih. U interesu je HOPS-a i Hrvatske poticati domaću proizvodnju električne energije od strane proizvođača unutar države – objašnjavaju u OIEH. A zašto još uvijek nije određena cijena priključenja na elektroenergetsku mrežu te kad se očekuje da će biti, pitali smo HERA-u, HOPS, a i Ministarstvo gospodarstva. Iz potonjeg su nas uputili na HERA-u, iz HOPS-a su nam rekli da su oni prijedlog HERA-i uputili u zakonskom roku, a do zaključenja broja iz HERA-e nam se nisu javili.
Izvor: Mateja Šobak/Večernji list
