Tržišta nafte i plina obilježena su padom cijena, ali i globalnom pandemijom, što ukazuje na potrebu reagiranja na klimatske promjene. Dobra vijest u svemu tome jest da tvrtke žele diverzificirati svoje portfelje i sve je više ulaganja u obnovljive izvore energije. Konkretno, u vjetroelektrane na moru (offshore). Novo izvješće Wood MacKenziea ističe da će 211 milijardi dolara biti uloženo u offshore vjetar u narednih pet godina, piše Forbes.
Tako, primjerice, norveški Equinor planira prepoloviti intenzitet emisija ugljičnog dioksida do 2050. godine, a dio njegove strategije je proširiti svoja ulaganja u obnovljive izvore energije, posebno na offshore vjetroelektrane: čak 6.000 MW u šest godina i 16.000 MW u 15 godina.
Naftne i plinske tvrtke potrošile su 1,3 posto svog budžeta za 2018. godinu na projekte vjetroelektrana, solarnih elektrana i skladištenja. Europski Equinor, Total, Shell i Eni plasirali su se među lidere tranzicije prema niskom udjelu ugljika, dok kineski CNOOC, ruski Rosneft i američka Maraton Oil zaostaju. Sve u svemu, naftne i plinske kompanije su od 2016. godine uložile 22 milijarde dolara u alternativne energije.
Gledajući globalna tržišta, Amerika možda nije idealna za offshore vjetroelektrane, kinesko tržište, Japan, Koreja i Tajvan su u ranoj fazi razvoja, Indija se, također, bavi istraživanjima… Europa, pak, je međunarodni uzor, s više od 18.000 MW offshore kapaciteta.
Glavna prepreka za jači razvoj i ulaganja su logistika i visoki troškovi. U nekim je slučajevima, naime, cijena vjetroelektrane na moru dva do tri puta veća od energije vjetra na kopnu. Industrija, međutim, radi na uvođenju većih vjetroturbina kako bi postigla bolju vrijednost. Osim toga, ulagači u naftu i plin često očekuju dvoznamenkasti povrat, a ulagači za obnovljive izvore energije, pak, očekuju nešto skromnije rezultate. No, kako pokazuje trenutni scenarij, zbog svoje ranjivosti na koronavirus, nafta i plin povlače na dno svjetsku ekonomiju, a projekti ‘zelene’ energije nisu tako volatilni s obzirom na to da developeri mogu prodati svoju proizvodnju na osnovu dugoročnih ugovora o kupnji električne energije (PPA).
