Hrvatska opako kasni sa zelenom energijom, a potencijal je ogroman

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on email
Share on print
Branimir Ivković, voditelj razvoja projekata u ENCRO, čelnom društvu hrvatske grupacije za upravljanje vjetroelektranama

Primjetan je veliki porast interesa i instalacija solara na obiteljskim kućama i gospodarskim objektima poput IKEA-e, JGL-a, Genere, Planet obuće, piše poslovni tjednik Lider Media.

Europski zeleni plan prilika je da se hrvatsko gospodarstvo repozicionira na ljestvicama uspješnosti, a zelena energetika jedan je od primarnih pokretača dramatičnih promjena. Kako stojimo na tom području i trebamo li imati visoka očekivanja za Hrvatsku u odmjeravanju zelenih snaga, Lider je pitao člana OIEH Branimira Ivkovića, voditelja razvoja projekata u ENCRO, čelnom društvu hrvatske grupacije za upravljanje vjetroelektranama.

“Uspješna društva su ona koja su još davno, dok je sektor obnovljivih izvora energije bio malen, prepoznala buduće trendove i potencijal te su predvidivim i stabilnim politikama doveli do toga da njihovo gospodarstvo već sada igra značajnu ulogu u pogledu OIE, elektrifikacije, energetske učinkovitosti… Ako budemo konstantno kasnili za trendovima te nas na djelovanje bude poticala samo kasna implementacija europskih direktiva, hrvatsko društvo i gospodarstvo će ostati minoran čimbenik u energetskoj tranziciji”, direktan je odmah na počeku Ivković.

Prema podacima za 2018. ukupna proizvodnja na području je bila 12 TWh, a potrošnja skoro 19 TWh. Oko 6 TWh je došlo iz neto uvoza, od čega oko 2,8 TWh otpada na NEK. Gubici u prijenosu i distribuciji su bili oko 1,8 TWh. Proizvodnja hidroelektrana je bila skoro 7 TWh (zbog dosta dobre hidrologije u 2018.), a termoelektrane su proizvele oko 3,2 TWh. Kod OIE predvode vjetroelektrane s 1,3 TWh, zatim biomasa i bioplin zajedno oko 0,6 TWh, kogeneracije 0,4 TWh (primarno blok L u TE-TO Zagreb) te solarne elektrane 0,07 TWh. Zbog izgradnje novih objekata proizvodnja iz VE u 2019. bi trebala biti malo ispod 1,5 TWh, a od prošle godine u radu je i prva hrvatska geotermalna elektrana. Ostali izvori će vjerojatno biti slični kao 2018. Još treba vidjeti konačne rezultate utjecaja hidrologije i prekida rada HE Dubrovnik na proizvodnju HE.

To što je Hrvatska bila jedina država u Europi koja je ciljeve za korištenje OIE u bruto finalnoj potrošnji energije formalno dosegla pet godina ranije, nije valjan pokazatelj naprednosti budući da je to, kako kaže, posljedica pomalo nejasnih retroaktivnih izračuna, ali i dokaz manjka stvarnog napora i rezultata.

Europski zeleni plan jasno pokazuje u kojem smjeru ide europsko gospodarstvo i to ne samo u pogledu energetike koja već sada doživljava fundamentalnu transformaciju, već i pogledu svih ostalih sektora koji će biti zahvaćeni dekarbonizacijom.

“Hrvatsko gospodarstvo mora naći svoje mjesto u lancu dobave proizvoda i usluga na gigantskom tržištu kakvo je predviđeno Europskim zelenim planom. Upravo uključivanje u europske lance dobave proizvoda i usluga predstavlja ogroman potencijal za mala i srednja poduzeća. U tom segmentu je dostupan niz europskih potpornih mehanizama primjenjivih u znanosti i obrazovanju, zgradarstvu, transportu, energetici te razvoju novih rješenja i inovacija. Uz javne potporne mehanizme ključna je i mobilizacija privatnog kapitala za što je opet potrebna dugoročna predvidljivost i stabilnost regulatornog okvira”, obrazlaže.

Najveće emisije dolaze iz sektora prometa i energetike. Ta dva sektora zajedno čine oko 16 kt CO2eq, što je skoro 70 posto ukupno svih emisija stakleničkih plinova. Relativno niske per capita emisije u Hrvatskoj najvećim su dijelom posljedica naslijeđenog stanja te širih trendova, a ne posljedica stvarnog razvoja i primjene novih tehnologija.

Razvoj tehnologije i novih rješenja višestruko je brži od hrvatske birokracije. I to je ozbiljna prepreka jer o spremnosti hrvatskog društva da promijeni uhodane navike i regulativu ovisi postizanje ciljeva. Ivković napominje i da energetska tranzicija neće djelovati jednako na sve sektore, odnosno dok će nekima predstavljati priliku za rast, drugi će se susretati s dodatnim izazovima. No, ključno je da će kao konačni rezultat uz sve ostale prednosti kao što su zaštita klime, sigurnost opskrbe energijom, tehnološke inovacije, biti i rast BDP-a.

“Planovi su svakako ambiciozni, ali i apsolutno nužni za zadržavanje zagrijavanja unutar 1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Klimatske promjene postaju sve veće i oštrije, a društva koja se postave ambicioznije i pravovremeno reagiraju u kasnijim će fazama biti u puno boljoj poziciji da ublaže promjene klime na svoje poslovanje”, zaključuje Ivković.

Izgradnja novih postrojenja će se svesti gotovo isključivo na solarne (SE) i vjetroelektrane (VE). Vjetroelektrane već dugo imaju značajan trend rasta, dok bi se uskoro napokon trebalo preokrenuti tragično stanje solarnih elekrana te bi taj izvor energije u budućnost trebao preuzeti jednu od najvećih uloga. U Strategije energetskog razvoja su dana dva scenarija i oba se baziraju na snažnoj izgradnji SE i VE. Do 2050. bi trebali imati 2.700-3.800 MW vjetroelektrana. Gradit će se i drugi izvori, ali ni u približnoj mjeri kao SE i VE. Za očekivati je da će i biomasa, boplin i ostala postrojenja na OIE, također, u određenoj mjeri sudjelovati u energetskoj tranziciji.

Više o potencijalima Europskog zelenog plana za hrvatske poduzetnike možete pročitati u temi broja poslovnog tjednika Lider, koja je obljavljena u tiskanom i digitalnom izdanju, a u kojoj je uz Ivkovića sugovornik još jedan član OIEH: Ines Ban-Kolić, vlasnica tvrtke Elvirtus, koja iza sebe ima već nekoliko uspješnih projekata, među kojima je i postavljanje solarne elektane na JGL-ovoj zgradi u Rijeci.