Pametnim razvojem možemo biti energetski samodostatni te postati i izvoznik obnovljive energije

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on email
Share on print
Maja Pokrovac
Maja Pokrovac, direktorica Obnovljivih izvora energije Hrvatske

Tijekom 2020. godine je Hrvatska napravila ključne iskorake u energetskoj tranziciji – donijela je Strategiju energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050., Vlada je donijela konačnu odluku o početku primjene premijskog modela, napravljene su pravne i regulatorne pretpostavke za početak njegove primjene. “To su sve važni koraci za pripremu OIE projekata”, kaže Maja Pokrovac, direktorica Obnovljivih izvora energije Hrvatske (OIEH), u razgovoru za Poslovni dnevnik te napominje kako je unatoč općem trendu rasta obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, EU i šire, razdoblje pandemije Covid-19 bilo nepovoljno za njihov razvoj i mnogi su projekti zastali.

Zbog ograničenja mobilnosti tijekom lockdowna nisu se mogli realizirati kako je bilo planirano. Ali čak i u tim izvanrednim okolnostima, ističe, zahvaljujući velikom znanju i prilagodbi novonastalim okolnostima, završeno je više od 400 MW projekata vjetroenergije koji su spremni za sljedeći natječaj premijskog modela, a skoro je gotovo i 300 MW solarnih projekata.“Ono što je važno za zemlje koje imaju kapacitete za OIE, a to su uglavnom zemlje mediteranskog područja s dobrom insolacijom i vjetrom, jest to što je za vrijeme lockdowna politika shvatila da se zemlja može i treba osloniti na vlastite snage – na proizvodnju energije iz domaćih OIE”, ističe Pokrovac.

Novo desetljeće i novi izazovi

Vlada je kao cilj do 2030. istaknula udio OIE od 36,4 posto. “Velik broj OIE projekata, koji su u fazi razvoja, pokazuju nam da imamo dovoljno potencijala za ispunjavanje zacrtanog cilja. No, to ne treba uzeti zdravo za gotovo nego treba raditi na tome. Sada smo na 28,5 posto, a cilj od 36,4 posto OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije, sukladno Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu, trebao bi se ostvariti kroz nove investicije u OIE, prije svega kroz nove projekte vjetroelektrana i solarnih elektrana, ali vrlo izgledno i novih geotermalnih elektrana jer su prošle godine dodijeljena prava na istraživanja na četiri istražna područja. Naravno, očekujemo sudjelovanje i ostalih OIE tehnologija. Očekivan je i veći udio OIE u prometu, isto tako i u grijanju i hlađenju”, kaže Pokrovac te dodaje da je prethodno desetljeće obilježio manjak ambicija što se moglo iščitati kroz nekonzistentan odnos prema razvoju OIE sektora, izostanak donošenja potrebnih podzakonskih akata, ali i učestalo mijenjanje postojeće zakonske regulative. Sve je to stvaralo nesigurnost za ulaganje u OIE.

Pred nama je, kaže, novo desetljeće u kojem nas čekaju puno zahtjevniji zadaci i transformacija konvencionalnih modela poslovanja, stoga si više ne smijemo dozvoliti neodgovornost i nekonzistentnost. “Da bismo transformirali gospodarstvo i omogućili nove inovativne modele, moramo biti brzi, učinkoviti i dosljedni u provođenju provedbenih politika OIE. Naravno da sve te promjene zahtijevaju i izdašna financijska sredstva, ali su nam istovremeno otvorene i brojne mogućnosti dobivanja tih sredstava kroz fondove EU te Mehanizam za oporavak i otpornost koji nudi pomoć u prevladavanju posljedica pandemije COVID-19 pri čemu naglašava nužnost provođenja zelene tranzicije. Od svega propuštenog u prošlosti trebamo izvući pouke, a sada biti mudri i kvalitetno iskoristiti sredstva koja su nam na raspolaganju”, ističe Pokrovac.

Zato je, napominje, važno imati spremne kvalitetne projekte, a da bismo ih imali potrebna je uređena zakonodavna podloga. “Dakle, opet se vraćamo na temelje nužne za razvoj i ispunjavanje ciljeva – jasan, transparentan i konzistentan regulatorni okvir za OIE projekte. Hrvatska jedino tako može dostići cilj od 36,4 posto. No, Hrvatska pametnim razvojem može postati i energetski samodostatna te se čak pretvoriti i u izvoznika obnovljive energije. Uz pomoć OIE sektora može se ostvariti i reindustrijalizacija gospodarstva. Potencijali su neupitni, ali promjena paradigme je nužna. Vrijeme je za održiva ulaganja”, smatra direktorica OIEH-a.  

Ulaganja u elektroenergetsku mrežu

Jedno od pitanja koje se nameće činjenicom da svakim danom sve više električne energije dolazi iz obnovljivih izvora je i ono o kapacitetima distribucijskog sustava električne energije u Hrvatskoj. Pokrovac napominje kako je elektroenergetska mreža strateški važna infrastruktura svake države i stoga se u nju treba konstantno ulagati kako bi sigurno pružala dovoljnu količinu električne energije. Smatra da ako se uzmu u obzir novi kapaciteti OIE koji će se spojiti na mrežu, bit će potrebna dodatna ulaganja, kako na prijenosnoj tako i na distribucijskoj razini. Iako će integrirane solarne elektrane na mjestu potrošnje olakšati utjecaj OIE na mrežu, napominje da će ukupno OIE projekti zahtijevati dodatne investicije u mrežu kako bi se sva proizvedena energija dopremila do mjesta potrošnje, a prije svega do urbanih centara gdje se najviše i troši.

Na inicijativu OIEH, a uz financiranje Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) počela je izrada studije “Analiza ključnih prepreka i prijedlog za poboljšanje integracije varijabilnih obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj“ koja će donijeti pregled trenutnog stanja prijenosnog i distribucijskog sustava električne energije u RH te predložiti mjere koje bi mogle olakšati integraciju varijabilnih obnovljivih izvora energije u sustav. Mjere će se temeljiti na analizi postojećih procesa priključenja koja provode Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) i HEP-Operator distribucijskog sustava (HEP ODS) te će biti u skladu sa suvremenim praksama drugih zemalja EU, uz prilagodbu stanju u Hrvatskoj. Na izradi ove studije zajednički će raditi FER i EIHP, dvije vodeće institucije u području elektroenergetike u široj regiji, prepoznatljive po mnogobrojnim međunarodnim i domaćim znanstvenim projektima.“Ovo je prva takva studija u Hrvatskoj, izuzetno je važna i zahvaljujem EBRD-u što je prepoznao važnost njezinog financiranja te vrhunskim stručnjacima koji su se odazvali inicijativi OIEH”, ističe direktorica OIEH-a za Poslovni dnevnik.

Glavne administrativne prepreke i neiskorišteni potencijali

Vezano za glavne zapreke u razvoju OIE u zemlji i gdje leže najviše neiskorištene prilike, naglasila je da je za razvoj OIE projekata potreban širok spektar različitih znanja i zaista velike količine informacija, nije se jednostavno snaći u kompleksnim administrativnim procedurama. “Poznavanje svih potrebnih koraka, koje su investitori godinama prolazili razvijajući vlastite projekte, temelj je još jedne studije čiju je izradu inicirao OIEH, a financira ju EBRD. Bit će to “Vodič za razvoj i implementaciju projekata OIE u Republici Hrvatskoj” koji će nastojati odgovoriti na sva pitanja što ih postavljaju oni koji žele ulagati u obnovljive izvore energije”, poručuje Pokrovac.

Vodič će sadržavati sve korake koje je potrebno proći u područjima zakonodavstva, zaštite okoliša, dobivanja dozvola, financiranja, premijskog sustava poticanja, načina rada tržišta električne energije. Uz to, predložit će i mjere kojima bi se ubrzao i olakšao razvoj OIE projekata u Hrvatskoj. Izvođač studije je EnergoVizija koja je za ovaj projekt angažirala i dodatne OIE stručnjake iz privatnog sektora. “Uz svu volju i znanje koje imamo, ovime ipak rješavamo samo jednu zapreku – nepostojanje svih potrebnih informacija na jednom mjestu. Na ostale zapreke ukazujemo. To je prije svega sporost u provođenju propisa zbog čega je administrativni razvoj projekta vrlo kompliciran i dugotrajan. Nije rijetkost da se sedam godina, pa i duže, uz ogromne financijske iznose, utroši samo u prikupljanje dokumentacije potrebne da bi projekt uopće došao do faze gradnje. Nije rijetkost ni da investitori pribave sve dozvole za gradnju, ali ne mogu riješiti imovinsko-pravne odnose za projekt, unatoč činjenici da su projekti OIE proglašeni projektima od interesa za Republiku Hrvatsku. Potreban je sustav žalbe i upravnog spora kao korektivni sustav na donesene administrativne odluke, ali zbog neučinkovitosti pravosudnog sustava spor koji netko pokrene trajat će tri do pet godina. U razvoju projekta to je čitava vječnost, a prolongiranje ga čini nekonkurentnim u odnosu na projekte koji se u drugim državama razvijaju znatno brže, čime se pak produljuje potreba da se takve projekte potiče državnim potporama, dok bi trebalo težiti da ti projekti idu prema tržišnim mehanizmima. Treba biti jasan: učinkovitija primjena propisa uvjet je za učinkovitiju realizaciju projekata, a to je put smanjenja cijene električne energije iz OIE”, ističe Pokrovac.

Sada je značajan i trošak priključenja OIE postrojenja u elektroenergetski sustav. Sadržava investiranje u izmjenu i dopunu postojeće distribucijske i prijenosne elektroenergetske mreže i u potpunosti ga snosi investitor, što u konačnici poskupljuje investiciju i povećava proizvodni trošak električne energije iz OIE. Maja Pokrovac smatra da kad bi se to financiralo sredstvima EU, tako da ne opterećuje ni investitora ni potrošače električne energije proizvedene iz OIE, projekti bi bili znatno konkurentniji no što su sada. “Dakle, konstruktivniji pristup investitorima, jednostavnije administrativne procedure te učinkovitiji i brži pravosudni sustav svakako bi bili bolji okvir za daljnji razvoj OIE projekata. Ne manje važno mjesto imaju i lokalne zajednice koje, prema našim iskustvima, žele OIE projekte u svojim sredinama, ali nisu donositelji odluka o takvim projektima jer ne raspolažu zemljištem koje kroz prostorne planove namjenjuju za razvoj OIE – zemljište je u vlasništvu države. Kad bi država podržala lokalnu zajednicu tako da državno zemljište dodjeli lokalnoj upravi, znatno brže bi se realizirali projekti i rješavali imovinsko-pravni odnosi, a time i ostvarili interesi zajednice za održivim projektima. Treba iskoristiti i potencijale zemljišta koja su izgubljena za druge oblike korištenja, kao što su npr. sanirana odlagališta otpada, napušteni kamenolomi i tamo planirati postavljanje sunčanih elektrana. Realiziranje projekata geotermalne energije bi se znatno ubrzalo kada bi se omogućilo korištenje starih bušotina koje su se koristile za crpljenje plina i nafte, čime bi se značajno smanjili troškovi istraživanja geotermalnog potencijala. A to bi se brzo odrazilo na povećanje broja investicija u geotermalnoj energiji. Njezin potencijal nije značajan samo za proizvodnju električne energije i ubuduće ga treba koristiti za grijanje i hlađenje kroz centralne toplovodne sustave čime bi se ostvarilo i traženo povećanje korištenja OIE u sustavu grijanja i hlađenja”, objašnjava Pokrovac te dodaje da bi Hrvatska zapravo trebala mapirati javno dostupne lokacije kako bi se jasno vidjelo koliki su OIE potencijali.

Ističe da prostora za napredak ima i u korištenju OIE u sektoru zgradarstva, u prometu, poljoprivredi. “Poljoprivredno prehrambeni sektor ima puno veći potencijal u proizvodnji bioplina no što se on trenutno koristi. Velike su mogućnosti povezivanja OIE i poljoprivredne industrije, poglavito kroz iskorištavanje otpada, jer je gnojovku, otpad iz prehrambene industrije i biorazgradivi otpad moguće je koristiti kao sirovinu u proizvodnji energije. Na taj način Hrvatska može značajno povećati instalirane kapacitete u prerađivanju biootpada u koristan bioplin”, smatra te napominje kako je slična situacija i u izgradnji postrojenja na drvnu biomasu gdje se puno više pozornosti mora usmjeriti na visokoučinkovito korištenje energije iz drvne biomase i pozicionirati proizvodna postrojenja na onim lokacijama gdje postoji potreba za toplinskom energijom, kao što su škole, bolnice i slično. Važno je, poručuje, ne devastirati šume, nego na prikladnim površinama uzgajati kulture kratkih ophodnji za energetske potrebe. “Uz sinergiju i inovativnost se mnogo toga dobrog može napraviti. Potrebno znanje i iskustvo imamo”, smatra direktorica OIEH-a.

Prilike za Hrvatsku u EU sredstvima

Što se tiče povlačenja EU sredstava za razvoj OIE u Hrvatskoj kroz Operativni program Konkurentnost i kohezija osigurano je 100 milijuna eura za projekte energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora u poduzećima. “Kroz prva dva raspisana otvorena poziva ugovoreno je 89 projekata proizvodne industrije i 77 projekata iz sektora turizma i trgovine, a za treći poziv koji je bio otvoren do početka veljače ove godine u tijeku je odabir projekata. Dio projekata uključivao je mjeru ugradnje fotonaponskih modula zahvaljujući čemu će se godišnje iz sunca proizvoditi 6,7 GWh energije u industrijskom sektoru i 0,5 GWh u uslužnom sektoru. Vjerujem da je to samo početak u korištenju EU sredstava jer je Europa kroz Mehanizam za oporavak i otpornost osigurala 6,31 milijardi bespovratnih sredstava i 3,6 milijardi eura zajmova. Velika važnost u postupku odobrenja pridaje se zelenoj komponenti, a zahtjev je da minimalno 37 posto svih izdataka plana država usmjeri na klimatske promjene. Na raspolaganju je i Fond za pravednu tranziciju za okolišne mjere. Tu vidim veliku priliku za Hrvatsku, kao i mogućnost financiranja izmjene i dopune postojeće distribucijske i prijenosne elektroenergetske mreže što je temelj za daljnji razvoj OIE projekata, a time i sigurnu energetsku tranziciju bez povećanja cijene električne energije za krajnje potrošače”, zaključuje Pokrovac za Poslovni dnevnik.

Cijena energije iz OIE pada, ali potrošačima će ostati ista

Smanjenje cijene energije iz OIE je trend kojeg su omogućili niži investicijski troškovi u OIE projekte, prije svega u vjetroelektrane i solarne elektrane. “Pad investicijskih troškova je rezultat kontinuiranog razvoja tehnologija, kao i ekonomije obujma koja je omogućila značajno spuštanje cijena. Novi OIE projekti su sve jeftiniji u cijelom svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Najbolje se to vidi u natječajima za zajamčenu cijenu i premijski model. Iznosi u natječaju za zajamčenu cijenu su značajno manji nego što su to bile feed-in tarife prije nekoliko godina. I ovogodišnji natječaj za premiju će pokazati koliko su OIE postali jeftiniji. No ukupna cijena električne energije, vidjet ćete na svom računu, sastoji se od više elemenata među kojima su uz cijenu energije i naknade za korištenje prijenosne i distribucijske mreže, obračunskog mjesta i opskrbu, porez. U nekim zemljama, npr. Danskoj, Portugalu, Njemačkoj, porezi i naknade za proizvodnju iz OIE su znatno viši od tržišne cijene električne energije. Kod nas će, uz sve veći broje novih OIE postrojenja, iznos komponente energije na računu biti sve niži, a cijene proizvodnje električne energije iz OIE bi se mogle još više smanjiti ako bi se smanjio trošak kapitala, koji je trenutno u Hrvatskoj znatno veći nego što je to u razvijenijim ekonomijama EU. Iako, s obzirom na tranziciju prema ‘zero emission’ gospodarstvu nije za očekivati da će doći do smanjenja cijene električne energije za krajnje potrošače, u Hrvatskoj potrošači mogu aktivno sudjelovati u sukreiranju tržišta električne energije kroz sustav ‘proizvodnje na mjestu potrošnje’ što našim domaćinstvima i gospodarstvu omogućuje kontrolu troškova nabave električne energije. Svatko tko proizvodi električnu energiju za vlastite potrebe, ne plaća naknade za mrežu, porez i naknadu za OIE na takvu energiju, a time izravno utječe na ukupan trošak nabave električne energije”, objašnjava direktorica OIEH-a.