Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) organizirali su u utorak, 27. listopada, edukativnu radionicu ‘Premijski sustav: financiranje unutar novog okvira’. Stručnjaci iz sektora održali su niz predavanja i prezentacija, a cilj je bio pojasniti kako će funkcionirati novi model poticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije (OIE), koji su izazovi za novi sustav i realizaciju projekata te kakvi su uvjeti u kojima će se odvijati financiranje. Radionica je okupila predstavnike energetskog i financijskog sektora, pravnike, developere, investitore te druge zainteresirane za razvoj i ulaganja na hrvatskom tržištu OIE.
Premijski sustav poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj i tržišne okolnosti u kojima se razvija
Nataša Putak (HROTE) predstavila je koncept premijskog sustava poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Javni poziv na nadmetanje za sklapanje ugovora o premiji i zajamčenoj otkupnoj cijeni za tzv. mali program (projekti do 500 kW u sustavu zajamčene otkupne cijene i 500 kW – 2 MW u sustavu premija) objavljen je krajem srpnja, a za tzv. veliki program za velike projekte u tijeku je postupak notifikacije pri Europskoj komisiji. Pojašnjena je dosadašnja dinamika sklapanja ugovora o otkupu električne energije, kao i kako će funkcionirati budući javni natječaji. Odabran je, naime, ‘Pay-as-bid’ sustav, model koji se primjenjuje na počecima natječajnih postupaka i prilično je jednostavan. Nositelji projekata nude cijene koje žele da im budu plaćene i navode ih u svojoj ponudi, a upravo će im te cijene biti plaćene ako njihova ponuda bude prihvaćena (i ako su u sustavu zajamčenih cijena). Visinu cijene će, naravno, korigirati pritisak konkurencije. Također, vezano za sustav premija, pojašnjen je mjesečni izračun tržišne premije koju će HROTE isplatiti povlaštenom proizvođaču te hodogram ugovaranja. Na kraju svake godine napravit će se saldo stanja te definirati koliko je kvota ostalo. Ažurirat će se i cijene te zatim definirati u kojem periodu i volumenu idu daljnji natječaji. HROTE će ažurirati maksimalne referentne vrijednosti i maksimalne zajamčene otkupne cijene po tehnologijama i grupama postrojenja jednom godišnje te ih objavljivati najkasnije do 1. travnja.
Što se tiče financiranja sustava poticanja OIE, nekoliko je ključnih faktora koji će utjecati na financijsku moć i likvidnost sustava te dinamiku raspisivanja natječaja: dinamika realizacije projekata koji su sklopili ugovor s HROTE te ušli u sustav poticanja, kretanje potrošnje električne energije, karakteristike proizvodnje iz OIE, projekcije kretanja cijene električne energije u budućnosti, itd. Dinamiku realizacije projekata teško je predvidjeti, no prema novom bi modelu trebalo biti lakše jer su definirane četiri godine za realizaciju projekta. Također, napomenuto je da se u budućnosti razmatraju neki novi modeli financiranja ovog sustava.
Vezano za trendove kretanja aukcijskih cijena, one padaju. Tehnološki razvoj u području OIE glavni je generator pada i vodi ka smanjenju CAPEX-a (kapitalni troškovi), OPEX-a (operativni troškovi) i LCOE-a (nivelirani troškovi proizvodnje električne energije) brže nego se pretpostavljalo, što će ubrzati integraciju OIE u energetska tržišta. Kao rješenja za bolju integraciju OIE u mrežu, navedene su bolje prognoze proizvodnje i opterećenja, interkonekcije, novi vodovi i pojačanja postojećih u prijenosu, uključivanje potrošača u balansiranje, rješenja za pohranu i sl.
Razvoj i projektno financiranju u premijskom sustavu
Kako izgleda razvoj jednog projekta, koji su koraci, što se kod tih koraka događa na tržištu i što bi se moglo događati u sferi financiranja u razdoblju kada očekujemo veliki program za velike projekte, bile je tema predavanja koje su održale Ivana Dominković Cecelja (odvjetničko društvo Dominković&Osrečak) i Vjeka Ercegovac (Akuo Energy Med).
Sektor OIE vrlo je turbulentno područje koje se često mijenja. Svaki projekt je različiti i treba ga staviti u zakonodavni okvir koji je vrlo izazovan, a veliki dio tih izazova leži u administrativnoj proceduri. To je dugotrajan, neujednačen i komplicirana proces te iziskuje nekoliko godina (prostorni plan, zaštitu okoliša i prirode, priključak na mrežu, lokacijska i građevinska dozvola te riješene imovinske-pravne odnose, gdje je trenutačno najveća konfuzija). Sve su te faze prilično veliki troškovi. To su ujedno i najveći izazovi za premijski sustav i realizaciju projekata, odnosno spremnost projekata za natječaje za premije. Veći dio Direktive EU 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora treba implementirati do 30. lipnja 2021. godine. U toj direktivi, između ostalim, stoji da treba postojati jedan kontaktna točka za podnositelje zahtjeva te da postupak izdavanja dozvola ne smije trajati dulje od dvije godine, a za obnovu postojećih kapaciteta dulje od jedne godine. Ako se riješe problemi s EOTERP-ovima (elaborat optimalnog tehničkog rješenja priključenja) – trenutačno se nemoguće držati rokova jer je sustav zagušen – Hrvatska će biti unutar zadanih okvira. Kao zaključna poruka istaknuto je da je potrebno pravovremeno pripremiti nove financijske proizvode i aktivirati na vrijeme bankarski sektor, jasno komunicirati o neprihvatljivim rizicima i efikasno koristiti konzultante za due diligence od strane financijske institucije.
Vezano za sam proces financiranja u premijskom modelu, naglašen je utjecaj premije na uvjete financiranja s naglaskom na DSCR (koeficijent pokrića duga), finalno dospijeće, račun rezerve i dubinsko snimanje. Glavne poruke su da sustav aukcija podržava daljnji razvoj dobrih projekta i razvoj projekata od strane etabliranih firmi na OIE tržištu, što smanjuje rizik projekta; dinamičan DSCR i duži rok dospijeća osiguravaju otplatu i prilagođavaju se profilu projekta; razvojem tržišta OIE smanjuje se potreba za fiksiranim računom rezerve te projekti postaju konkurentniji i otporniji na tržišni rizik; korištenjem lokalnih pravnih i tehničkih savjetnika poboljšat će kvalitetu i brzinu izvješća te praćenje projekta tijekom izgradnje i operativnog rada. Bankarski sektor jedan je od ključnih aktera u energetskoj tranziciji Hrvatske, stoga je iznimno bitno praćenje razvoja tržišta i angažirana uloga banaka u procesu financiranja projekata u sektoru obnovljivih izvora energije.
Posebnosti tehnologija: vjetroelektrane – solari – biomasa – bioplin – geotermal
O specifičnostima određenih tehnologija govorili su Ante Merčep (Aureus Solis, solar i vjetar), Vjeka Ercegovac (Akuo Energy Med, biomasa i bioplin) i Dragutin Domitrović (Calida Aqua, geotermalna energija).
Vjetar i solar
U posljednjem desetljeću došlo je do značajnog pada troškova u izgradnji postrojenja vjetroelektrana (onshore postrojenja 39 posto) i solarnih elektrana (82 posto). Do pada cijena je došlo zbog pada cijena tehnologije i unaprjeđenja po tehnologijama (agregati i moduli veće snage smanjuju pojedinačne troškove po kW), povećanja capacity factora i smanjenja potrebnih površina zemljišta. Prema podacima IRENA-e za 2019., trenutačno LCOE za solar iznosi 0,068 USD/kWh, a za onshore vjetar 0,053 USD/kWh (približavamo se granici tržišnih cijena). Konstantan rast u instalacijama spomenutih tehnologija u bližoj će budućnosti svakako smanjivati LCOE i CAPEX.
Što se tiče Hrvatske, značajan utjecaj na veći LCOE i CAPEX nego u okruženju reflektira se kroz visoke troškove priključenja na prijenosnu/distribucijsku mrežu te visok trošak kapitala. Ako pogledamo malo u budućnost, otvaranjem premijskog modela postići će se veća investicijska sigurnost, što može značajno utjecati na troškove kapitala. No, upozoreno je da će nakon ispunjavanja kvota po tehnologijama ponovno nastupiti određeni stupanj nesigurnosti i isplativosti izgradnje postrojenja. Stoga je poručeno da je već sada potrebno uzeti u obzir mogućnosti izgradnje energetskih postrojenja temeljem CPPA-ova (korporativnih ugovora o kupnji električne energije) i prodaje energije po tržišnim uvjetima. Da bi sve to bilo moguće, potrebno je osigurati kreditne linije i raditi na različitim opcijama otkupa električne energije.
Biomasa i bioplin
Kada govorimo o biomasi i bioplinu, energane se vežu uz lokalnu industriju, integrirane su u poljoprivredu i drvnu industriju, one su bazni proizvođači električne energije. Kod tih tehnologija povećani su operativni troškove i imaju neke specifičnost koje druge nemaju. To svakako uključuje efikasnost postrojenja koja mora zadovoljiti određene kriterije (efikasnost mora biti veća od 50 posto). Premija je, naime, ovisna o efikasnosti postrojenja. Također, postoji obveza da se 30 posto sirovine nabavlja iz šumskog otpada, što utječe na cijene i dugoročnost ugovora. Naglašeno je da će cijena toplinske energije sve više postojati aktualna tema jer se neće primarno zarađivati od prodaje električne energije, nego toplinske te će energane morati privući više toplinskih konzumenata.
Geotermal
Kontinentalna Hrvatska ima natprosječno visok geotermalni gradijent. U bušotinama na dubini od 2000 m temperatura vode je u prosjeku 100 Celzijevih stupnjeva, a na 3000 m 150, što je potvrđeno kroz nekoliko tisuća Ininih bušotina. Velika količina podataka o podzemlju i mogućnost prepoznavanja visoko propusnih dijelova geotermalnih ležišta korištenjem površinskih geofizičkih mjerenja znače i da je nizak geološki rizik. Prema procjenama Agencije za ugljikovodike (AZU), potencijal za proizvodnju električne energije iznosi 500 MW. Točnih procjena još nema, ali velik je i potencijal za toplinarstvo (koriste npr. staklenici Ruris) koje je puno jeftiniji proces za eksploataciju jer nisu potrebne visoke temperature i velike dubine.
Kod geotermalnih projekata, osnovni problem je u nebankabilnosti perioda istraživanja i skupim istražnim radovima. Svaka bušotina dubine 3000-3500 m košta od šest do osam milijuna eura. Istraživanje traje od dvije do pet godina: dulje je i skuplje ako treba bušiti bušotine, a ako bušotine postoje od ranije, onda je kraće i jeftinije. Stoga se trenutačno radi na ideji da se AZU definira kao organizacija koja u ime RH može provoditi istraživanja i to sredstvima iz fondova EU-a: izbuši bušotine, testira ih, definira eksploatacijsko polje i onda nudi takav paket investitorima. Dodatna komplikacija geotermalnih projekata je i da se paralelno odvijaju naftno-rudarske i elektro-energetske aktivnosti, a treba raditi na pojednostavljenju procesa prostornog planiranja tako da se razmatraju samo površine zauzete postrojenjima, bušotinama i cjevovodima (koje čine oko 1 posto ukupne površine eksploatacijskih polja) jer se glavni termički proces događa na dubini od tri km, a ne na površini.
Svugdje u svijetu je veliki interes za geotermalnih projektima. I naftna industrija se tome okreće. Interes investitora potvrđuje i svijetlu hrvatsku geotermalnu budućnost, što se moglo vidjeti na nedavnom natječaju za istraživanje geotermalnih voda na koji je pristiglo devet ponuda. No, poručeno je da je potrebno raditi na povećanju kvota iza 2022. godine. Do 2022. je realistično 20 MW geotermalnih elektrana, no u sektoru se nadaju većim kvotama u budućnosti i dobroj referentnoj cijeni jer geotermalne elektrane zbog visokih početnih ulaganja još neko vrijeme neće biti jeftine.
