Analiza sustava poticaja u sektoru proizvodnje električne energije

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on email
Share on print
DOOR analiza

26. veljače 2018. održano je predstavljanje Analize sustava poticaja obnovljivih izvora energije u sektoru proizvodnje električne energije koju je izradilo Društvo za oblikovanje održivog razvoja, a tim povodom je održana i tribina Obnovljivi izvori energije – šansa koju ne smijemo propustiti. Analiza je, kako je istaknula dr. sc. Maja Božičević Vrhovčak, izrađena da bi se utvrdile prepreke većem i uspješnijem korištenju OIE u Hrvatskoj, prvenstveno u proizvodnji električne energije te da bi se donijele preporuke za uklanjanje tih prepreka. Sadržaj predstavljene analize možete pročitati ovdje, a u nastavku i sažetak izlaganja kojima su u raspravi sudjelovali direktorica OIEH Maja Pokrovac, član OIEH Edo Jerkić te dr. sc. Goran Krajačić s FSB-a koji im se pridružio u argumentiranju važnih činjenica o obnovljivim izvorima energije.

Poziv nevladinom sektoru na suradnju

Maja Pokrovac, pohvalila je nastavak izrada analiza koje rasvjetljavaju područje OIE jer se jedino takvim pristupom može doprinijeti razumijevanju OIE što posljedično, djeluje i doprinosi razvoju OIE u Hrvatskoj.

Ukazala je na činjenicu da Hrvatska ima najveći trošak kapitala u jugostočnoj Europi što je ključna prepreka za nove OIE projekte. Uvođenjem povoljnijih financijskih mehanizama, što snažno zagovara i Europska komisija, trošak proizvodnje energije u Hrvatskoj za vjetroelektrane bi se smanjio za 22%, a za solarna postrojenja 24% čime bismo se približili željenom cilju proizvodnje električne energije iz OIE bez poticaja i otvorili prostor novom investicijskom ciklusu.

Pozvala je nevladin sektor na suradnju i predložila da zajedno s OIEH izrade kartu mogućih OIE investicija uzimajući u obzir osjetljiva i zaštićena područja, sukladno zadanim okvirima Natura 2000, čime bi se izbjegli nepotrebni sukobi s udrugama za zaštitu prirode i otpor šire zajednice, a što odbija svakog novog investitora koji započne svoj projekt u Hrvatskoj.

Istaknula je da su upravo OIE projekti pogodni za ravnomjerno regionalno razvijanje lokalnih zajednica – kroz projekte s bioplinom i biomasom u Slavoniji, vjetrom i suncem u Dalmaciji te veliki potencijal u geotermalnoj energiji i energetskim kulturama koje je moguće zasaditi na brojnim neiskorištenim površinama te na taj način osigurati sirovinu za industriju, proizvodnju toplinske i električne energije.

No da bi se veliki potencijal OIE projekata mogao ostvariti, potrebno je veće razumijevanje i potpora građana, za što im je nužno pružiti jasnu informaciju o cijeni obnovljivaca, rekla je Maja Pokrovac te podsjetila da je udruženje OIEH još prošle godine predlagalo novi model obračuna struje pod nazivom “Model transparentno” koji podrazumijeva da je na računima jasno navedeno koliko je obnovljive energije potrošeno uz istaknutu cijenu po svakom obliku obnovljive energije.

Sve zemlje hrabro kroče ka energetskoj tranziciji koja im omogućava da sami upravljaju svojim resursima i da imaju domaću proizvodnju energije. Takve zemlje su bogate jer je energija za njihovu industriju i građane dostupna, jeftina i neškodljiva za okoliš. Takva može biti i Hrvatska

Nije dobro stranom kapitalu slati poruku da nije dobrodošao

Dr. sc. Goran Krajačić s FSB-a upozorio je da će nas najviše koštati nedostatak vizije razvoja energetskog sektora jer iz te vizije slijede zakoni i drugi pravni akti koji služe ispunjavanju vizije. Pojasnio je to kroz paralelu s njemačkim primjerom – iako imaju automobilski sector najveći na svijetu, upravo zbog nedostatka vizije razvoja električnih vozila, njemački gradovi i općine, umjesto da imaju vlastitu proizvodnju, sada uvoze električne autobuse iz Kine.

Istaknuo je da umjesto vrlo čestog fokusiranja na to čiji kapital gradi OIE postrojenja, važnije vidjeti koliko ona znače lokalnoj i široj zajednici, kao i tranziciji elektroenergetskog sustava u cjelini. Prije svega zato što samo vlasništvo nad projektom ne pokazuje pravo podrijetlo kapitala, a i zbog toga što hrvatsko vlasništvo ne jamči i bolje uvjete radnicima i jedinicama lokalne uprave. Pokazatelji govore da su javne tvrtke koje se bave komunalnim i drugim djelatnostima u istočnoj Europi znatno manje efikasne od tvrtki u vlasništvu privatnog kapitala, ili javnog u sjevernim europskim zemljama, a o čemu je Europska komisija napravila istraživanje.

Stoga, postoje puno bolji i konkretniji indikatori koji se mogu primjeniti i pokazati koliko je neki kapital donio dobroga nekoj sredini (reinvestiranje, ulaganje u radnike itd.)

Zaključio je kako ne bi bilo dobro da, osim što već postavljamo mnoštvo administrativnih prepreka, uz to još stranom kapitalu pošaljemo poruku da nije dobrodošao u Republiku Hrvatsku.

Potrebno raditi na informiranju i educiranju

Edo Jerkić je pohvalio istup Nenada Švarca iz HEP-a, koji je na tribini javno rekao da se temeljem stvarnih podataka sada može zaključiti da mreža nikad nije bila stabilnija i upravljivija nego što je sada s obnovljivim izvorima. Jet time je još jednom srušen često ponavljan mit o problemu integracije vjetra i solara.

Osvrnuo se i na sustav plaćanja obnovljivaca u kojem navodno opskrbljivači pate – rekavši da to nije istina jer opskrbljivači uvijek cijenu s tržišta prenose na krajnje korisnike, što je jedini mogući način poslovanja. Dodatno, obvezan otkup i cijena po kojoj proizvođači moraju otkupljivati energiju iz obnovljivih izvora, jednaka je cijeni po kojoj trenutno većina njih nudi električnu energiju kućanstvima. I, ne ulazeći u bilateralne ugovore po kojima opskrbljivači nabavljaju električnu energiju od trgovaca,  naglasio je da su cijene na burzama električne energije u regiji u zadnjih godinu dana u prosjeku vrlo blizu onome što plaćaju za obnovljivce, a zimi čak i više. Stoga teza  da opskrbljivači plaćaju nešto ekstra – ne stoji.

Vezano uz cijenu kWh navedenu u Analizi poručio je da građani prelaskom na bilo kojeg opskrbljivača izvan univerzalne usluge mogu smanjiti cijenu koji plaćaju za 5 lipa po kWh ili 10% na iznos električne energije, te oko 5% na iznos ukupnog računa. A to velika većina njih, zboog inertnosti, neinformiranosti i neznanja – ne čini.

Govoreći o mogućnosti i da građani instaliraju male solare, istaknuo je da nam za uspješniju provedbu takvih projekata treba jedino prilagodba poreznog okvira za male instalacije za fizičke osobe, uz suvisao i realno dostupan model financiranja. To je dovoljno za značajnije pokretanje tog sektora. Porezne promjene trebale bi uključivati oslobođenje PDVa na cijene takveihsustava i mogućnost financijskog netiranja računa s opskrbljivačima na godišnjoj razini.

U dijelu rasprave o porijeklu kapitala u velikim OIE projektima,  podjestio je da su u razvojnoj fazi projekata vjetroelektrana gotovo sve bile hrvatske tvrtke, ali su se tijekom izgradnje i financiranja projekta većinom uključivali strani partneri – zbog povoljnijih izvora financiranja. Projekt Pricetag je jasno pokazao da su troškovi financiranja u Hrvatskoj kumulativno najviši u regiji i šire. Postavio je pitanje zašto je to tako i kakva je u potrebnom financiranju praktična uloga HBOR-a, gdje su svo to vrijeme bili mirovinski fondovi kao mogući investitori, ako i gdje su kao potencijalni investitori građani sa svojim štednjama.

Zaključio je da imamo jako slabe financijske usluge  i u tome nam treba puno edukacije na terenu, kako među građanima koji imaju štednju, tako i među ono malo domaćih banaka kojima prije svega nedostaju kadrovski kapaciteti i znanje da bi pratili projekte u energetici.