OIEH je uz 17 europskih udruženja za solarnu energiju i energiju iz obnovljivih izvora podržao dopis napisan u suradnji sa SolarPower Europe kojim se želi ukazati vladama EU članica na sve prisutniji problem ograničavanja rada sunčanih elektrana i na problem negativnih cijena energije.
Europa ulazi u doba solarnog obilja. Lani je u EU instalirano više od 40 GW sunčanih elektrana, gotovo 50% više nego 2021. godine. Iako će 2023. vjerojatno oboriti nove rekorde u proizvodnji solarne energije, europski solarni sektor prisiljen je izraziti nekoliko ključnih razloga za zabrinutost, ali i ponuditi rješenja kako Europa ne bi propustila niti jednu zraku sunca te poslala prave tržišne signale developerima.
Pismo prenosimo u cijelosti.
Nije ograničavanje, već rasipanje energije
Sektor solarnih energetskih sustava bilježi iznimno brzi rast. Samo prošle godine u Europskoj uniji instalirano je više od 40 GW sunčanih elektrana, što je gotovo 50% više nego što je instalirano 2021. godine. Ovo je odlična informacija. Energija iz sunčanih elektrana doprinosi ciljevima Europe u vezi klimatskih promjena i energetske sigurnosti.
Prema Međunarodnoj agenciji za energiju, EU treba instalirati najmanje 60 GW novih sunčanih elektrana u 2023. godini kako bi nadoknadila manjak isporuke ruskog plina. Međuvladino povjerenstvo za klimatske promjene UN-a ističe kako je solarna energija jedna od najjednostavnijih, najbržih i najekonomičnijih tehnologija za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Prošle zime u Europi su obnovljivi izvori energije već generirali više električne energije od fosilnih goriva i uštedjeli EU 12 milijardi eura čime su izbjegnuti troškovi kupnje plina nakon invazije Rusije na Ukrajinu. Solarna energija, zajedno s vjetrom i drugim obnovljivim izvorima, pokazala se sposobnom osigurati potrošačima energiju tijekom svih godišnjih doba.
Europa ulazi u razdoblje obilja sunčanih elektrana. Diljem Europe nekoliko operatora prijenosnog sustava već je usvojilo scenarije koji se temelje na 100% obnovljivim izvorima energije ili su blizu tom cilju. To ide uz razvoj fleksibilnije infrastrukture za prijenos energije i novih tehnologija, pogotovo kad su u pitanju fleksibilni resursi, koji mogu prilagoditi uvoz ili izvoz električne energije prema potrebama sustava.
Međutim, unatoč očekivanju da ćemo u 2023. imati još jedno rekordno ljeto u proizvodnji električne energije iz sunca, europski se solarni sektor osjeća obvezanim istaknuti dva ključna problema.
Zbog povećanog ograničavanja proizvodnje energije iz sunčanih elektrana, riskiramo daljnje rasipanje solarnih resursa tijekom ovih ljetnih mjeseci. Već u proljeće 2023. godine zabilježena su izvješća o gašenju sunčanih elektrana u nekim zemljama EU, pogotovo Poljskoj i Češkoj, zbog neočekivanog pada potrošnje u elektroenergetskom sustavu. U tim okolnostima, postojeći planovi upravljanja elektroenergetskim sustavom izabrali su sunčane elektrane kao prvu tehnologiju za “isključivanje” jer je fleksibilna i jednostavna za upravljanje. Obje zemlje se značajno oslanjaju na ugljen koji je neodrživ i nefleksibilan izvor energije. Oslanjanje na takozvanu “baznu energiju” (eng. baseload) i nedostatak fleksibilnosti u sustavu dovode do povećane proizvodnje energije sagorijevanjem ugljena, dok se čista i jeftina solarna energija gubi.
Osim toga, ignoriranje volatilnosti cijena i česte negativne cijene električne energije na tržištu ugrožavaju investicije u nove sunčane elektrane. Povećana nestabilnost cijena, koja se očituje u naglim skokovima cijena ili negativnim cijenama, postat će nova svakodnevica. Ti će signali potaknuti potrebu za većom fleksibilnošću u elektroenergetskom sustavu. Međutim, istovremeno znače i veću nesigurnost u prihodima ili čak gubitke prihoda što usporava nužne investicije u obnovljive izvore energije.
Paketom “Čista energija za sve Europljane” iz 2018. godine ponuđeno je mnogo regulatornih rješenja za ove izazove, ali nisu dosljedno primijenjena u cijeloj EU. Energetska i klimatska kriza zahtijevaju ubrzani razvoj solarnih elektrana bez presedana.
Više nego ikad prije, nužno je poduzeti mjere za ubrzanje rasta sunčanih elektrana i smanjenje rasipanja energije:
• Poboljšati pripremljenost elektroenergetskog sustava usvajanjem scenarija za razvoj mreže i predviđanja ulaganja u suradnji s industrijskim sektorom. S ubrzanim razvojem obnovljivih izvora energije planiranje i predviđanje potreba za razvoj mreže su ključni. Uključivanje scenarija s visokim udjelom obnovljivih izvora energije presudno je za testiranje stabilnosti elektroenergetskog sustava, a već su neki operatori prijenosnog sustava radili na scenarijima sa 100 % obnovljivih izvora energije. Također, s ubrzanim razvojem obnovljivih izvora energije, elektroenergetska mreža ne može čekati i mora unaprijed predvidjeti potrebe. Nužno je dopustiti anticipativna ulaganja (eng. anticipatory investments), uz obavezno savjetovanje sa zainteresiranima i usklađeno s političkim stremljenjima.
• Poduzeti akciju za ubrzanje postupka izdavanja dozvola i izgradnje nacionalne i prekogranične elektroenergetske mreže te uključiti operatore mreže u proces digitalizacije. Postupak izdavanja dozvola za izgradnju većih mrežnih infrastrukturnih projekata može trajati do 7 godina, a 10 godina za projekte prekogranične suradnje. To se može smanjiti olakšavanjem postupka izdavanja dozvola i davanjem prioriteta strateškim projektima. Temeljem iskustava izdavanja dozvola za obnovljive izvore energije administracija treba poduzeti korake kako bi ubrzala postupak izdavanja dozvola za projekte mrežne infrastrukture. Istovremeno, potrebno je poslati snažan politički signal kako bi se operatori mreže uključili u digitalizaciju, uključujući upravljanje podacima i stručnost kadra. Bolje korištenje meteoroloških podataka i povijesnih podataka za predviđanje i upravljanje proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora bit će posebno važno.
• Masovno promovirati fleksibilne resurse – na strani potrošnje i na strani proizvodnje. Potrebno je imati veće kapacitete za skladištenje energije u mreži – baterije i skladištenje topline. Ali isto tako trebamo više fleksibilnosti u potrošnji. Nemojmo zaboraviti da su i zemlje s nuklearnim elektranama zahtijevale fleksibilnost potrošnje kako bi se nosile s nedostatkom fleksibilnosti proizvodnje nuklearne energije, uz poticanje potrošnje električne energije tijekom noći kroz tarife s promjenjivim vremenom korištenja električne energije.
To zahtijeva:
Mapiranje potreba za fleksibilnošću do 2025. godine i razvijanje cjenovnog okvira kako bi se iskoristio potencijal fleksibilnosti. Obnovljivi izvori energije će zahtijevati mnogo fleksibilnosti i zato sada trebamo početi kvantificirati potrebe. Na temelju toga trebaju se razviti prikladni akcijski planovi, uključujući jednostavne, izvantržišne cjenovne okvire, poput tarifa s promjenjivim vremenom korištenja električne energije ili shema za samopotrošnju.
Promovirati hibridne projekte koji kombiniraju sunčane elektrane s pohranom energije ili s drugim izvorima obnovljive energije, kao što je vjetar. Kad sunce ne sja, puše vjetar – a kad nema niti toga, tu je pohrana energije! Donositelji zakona moraju ukloniti sve prepreke za razvoj tih projekata, počevši s dopuštanjem razvoja hibridnih projekata i njihovog priključenja na mrežu bez opterećujućih dodatnih administrativnih postupaka. Solarni projekti s pohranom energije i dalje su podložni dvostrukoj naknadi i nisu dopušteni za višestruko korištenje (kao što su arbitraža energijom i usluge uravnoteženja). Potrebno je poduzeti akciju odmah, uključujući dopuštanje i promicanje regulatornih inovacija.
Pripremiti energetski sustav za fleksibilnost ubrzavanjem procesa pametne obnove zgrada, implementacijom čistih tehnologija za fleksibilnost i promicanjem fleksibilnih Ugovora o priključenju na mrežu. Stopa energetske obnove mora biti ubrzana kako bismo digitalizirali zgrade i učinili ih sve prilagođenijima i responzivnim sa cjenovnim okvirima elektroenergetskemreže. Istovremeno, opremanje zgrada baterijama za pohranu energije ili pametnim toplinskim pumpama ključno je za povećanje potencijala fleksibilnosti. Konačno, promicanje fleksibilnih ugovora o priključenju, u kojima potrošač pristaje ograničiti potrošnju ili proizvodnju električne energije na točki priključenja na mrežu, ključan je signal za promicanje fleksibilnosti u izvorima potrošnje ili proizvodnje.
• Posljednje, ali ne manje važno, osigurati da gospodarski okvir ne šalje krive signale investitorima tijekom tranzicijskog razdoblja. Povećanjem udjela obnovljivih izvora energije na mreži, cijene električne energije postaju promjenjive kako bi privukle fleksibilnost – to je dobro. Međutim, to ne bi smjelo utjecati na investicije u sunčane elektrane koje zahtijevaju dugoročnu stabilnost i predvidljivost. Stoga je nužno da ugovori o razlici (eng. Contracts for Difference, CfD) i dalje osiguravaju stabilnu naknadu čak i kad se pojačaju negativni cjenovni signali.
Također, trebaju se poduzeti mjere kako bi se smanjilo operativno ograničenje proizvodnje iz obnovljivih izvora energije na prihvatljive razine (na primjer, u Flandriji (Belgija), operativno ograničenje proizvodnje sunčanih elektrana ograničeno je za 5% ukupne proizvodnje). Također je ključno dopustiti da sunčane elektrane koje samostalno prodaju energiju na tržištu električne energije ostvare veće prihode na tržištu kako bi se kompenzirala izgubljena dobit tijekom dužeg razdoblja negativnih cijena. U tom smislu, produljenje gornje granice tržišnih prihoda ili drugih metoda ograničenja visokih cijena energije može predstavljati preveliko smanjenje dodatnih prihoda sunčanih elektrana koje samostalno prodaju energiju na tržištu električne energije, a kojima nastoje kompenzirati razdoblja niskih prihoda. Istovremeno, troškovi negativnih cijena trebaju biti podijeljeni među svim proizvođačima električne energije, uključujući one koji koriste fosilna goriva, koji doprinose stvaranju ograničenja, a sve kako bi se osigurali ispravni ekonomski signali za postupanje proizvodnih postrojenja na mreži.
