Premda usklađeni sa zakonodavstvom EU, postupci vezani za zaštitu okoliša i prirode koji se provode za projekte OIE prije ishođenja lokacijske, odnosno građevinske dozvole, vrlo su komplicirani i traju nepredvidivo dugo, odnosno znatno dulje od propisanih rokova. Razlog tome, osim same administrativne procedure, sigurno je i kadrovska potkapacitiranost svih sudionika u tim postupcima. Zbog ilustracije podatka o probijanja rokova, navodimo činjenicu kako u većini slučajeva od podnošenja zahtjeva do objave informacije o zahtjevu, nerijetko prođe i do šest mjeseci dok je zakonski propisani rok za provedbu cjelokupnog postupka za ocjenu o potrebi procjene (OPUO) – dva mjeseca. Za postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš (PUO), zakonski rok za provedbu postupka je četiri mjeseca (uz mogućnost produljenja za još dva mjeseca), a počinje teći od uredno podnesenog zahtjeva. No u praksi postupci procjene od podnošenja zahtjeva do ishođenja rješenja, traju u pravilu dvije do tri godine. Usporedbe radi, EU Direktiva o obnovljivim izvorima energije nalaže da sve dozvole za OIE projekte trebaju biti dovršene u roku dvije godine.
Analiza OIEH o probijanju zakonom propisanih rokova za OPUO postupke
OIEH je za razdoblje od ožujka ove godine do sad analizirao objave o zahtjevima za pokretanje postupaka ocjene o potrebi procjene (OPUO), procjeni utjecaja na okoliš (PUO) i glavnoj ocjeni prihvatljivosti za ekološku mrežu (GO) za zahvate iz područja obnovljivih izvora energije, a za čiju je provedbu nadležno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja.
Analiza je utvrdila kako je tijekom ožujka i travnja 2023. objavljena ukupno 21 informacija o pokretanju OPUO, od čega je za samo osam postupaka doneseno rješenje, ali ne u zakonskom roku. Ostali zahtjevi još uvijek su u postupku rješavanja.
Postupak od podnošenja zahtjeva do donošenja rješenja za osam riješenih zahtjeva je trajao od 4,5 do 7,5 mjeseci tj. u prosjeku 6 mjeseci, što u odnosu na zakonom propisano trajanje OPUO postupka znači prosječno prekoračenje od 4 mjeseca.
Što se tiče sadržaja rješenja, u samo jednom postupku određeno je kako treba provesti Glavnu ocjenu, ali ne treba ni u jednom slučaju provoditi PUO. Neki od preostalih neriješenih 13 zahtjeva za OPUO, prema podacima iz Elaborata zaštite okoliša, datiraju još iz kolovoza 2022. što znači da je od podnošenja zahtjeva za OPUO prošlo već 9,5 mjeseci!
Ali ni to nije najdulje trajanje OPUO postupka. Naime uvidom u službene stranice MINGOR-a, može se naći podatak da još uvijek nisu riješeni neki od OPUO postupaka iz 2022. za koje su zahtjevi podnijeti u siječnju, odnosno ožujku 2022. godine, što ih stavlja na listu zahtjeva koji čekaju rješenje dulje od godine i pol dana.
S obzirom na činjenicu da postupci OPUO i dalje traju višestruko dulje nego što je propisano zakonom, očito je da su neophodne određene promjene i jačanje administrativnih kapaciteta.
Analiza OIEH o probijanju zakonom propisanih rokova za PUO postupke
Iako se višestruko prekoračenje rokova za postupke OPUO čini loše, još je gore kada su u pitanju postupci PUO. Utvrđeno je da se prva informacija o započinjanju postupaka objavljuje gotovo 6 mjeseci nakon podnošenja zahtjeva pa je postalo gotovo pravilo da PUO traje nevjerojatnih dvije do tri godine. Zakon kaže da se PUO treba provesti u roku od 4 mjeseca od dana podnošenja urednog zahtjeva s mogućnošću produženja roka za još dva mjeseca.
Analiza postupaka GO
Postupak Glavne ocjene (GO) provodi se u slučaju da se prethodnom ocjenom utjecaja na ekološku mrežu ili u postupku OPUO tako odluči. OIEH analiza je pokazala da se u ovako lošoj praksi probijanja svih mogućih rokova trajanja postupaka, jedino Glavna ocjena uspijeva provesti za šest do osam mjeseci. Postupci OPUO, PUO i GO provode se u različitim upravama MINGOR-a i prava je šteta što je ideja spajanja postupaka koji se provode temeljem različitih propisa umjesto uštede u trajanju postupaka rezultirala upravo suprotnim. Kada se prethodne ocjene utjecaja zahvata na ekološku mrežu, odnosno GO, provode kao samostalni postupci onda traju dva odnosno šest do osam mjeseci. Zakonom je propisano u kojim se slučajevima provode kao samostalni postupci.
Labirint OPUO i PUO postupaka
U nastavku donosimo tablični prikaz odnosno hodogram aktivnosti potrebnih za OPUO postupak te tri najčešća slučaja. OIEH analiza je pokazala kako je put do ishođenja rješenja najbrži u varijanti 1 i to ako se ispune određeni uvjeti detaljnije obrazloženi ispod slike. Iako svi postupci kreću s istim postavkama na donjoj slici je prikazano kako se procedura može zakomplicirati i oduljiti (varijanta 2 i 3).
Varijanta 1: Da bi nadležno tijelo utvrdilo da je zahtjev za OPUO kompletan, a kako druga tijela i javnost ne bi imali primjedbi na zahtjev potrebno je izraditi kvalitetnu stručnu podlogu – Elaborat zaštite okoliša. Odnosno, predmetni Elaborat mora sadržavati sva propisana poglavlja, i to ne samo formalno već i sadržajno. To znači da opis zahvata te utjecaja na sastavnice i opterećenja na okoliš trebaju biti navedeni koncizno i sustavno te moraju biti relevantni za predmetni zahvat i lokaciju. Uputno je također u sklopu svakog od poglavlja o utjecajima sažeti glavne utjecaje te jasno navesti koji od njih nisu značajni, odnosno koje od njih i na koji način je moguće smanjiti na prihvatljivu razinu.
No ako se zahtjev treba dopunjavati nekim podacima i obrazloženjima (u slučaju varijante 2 i 3) to će dovesti do produljenja samog postupka OPUO te je na te dodatne zahtjeve potrebno čim prije kvalitetno odgovoriti.
No u konačnici ovo su samo neke od preporučenih mjera koje se mogu poduzeti, međutim to i dalje nije jamstvo da će postupak biti proveden u zakonski propisanom roku zbog drugih okolnosti na koje podnositelj zahtjeva nema utjecaja (npr. nedostatak administrativnih kapaciteta).
Hodogram aktivnosti za tri najčešća slučaja PUO
Podnositelj zahtjeva za procjenu utjecaja na okoliš može pridonijeti ubrzanju postupka procjene prvenstveno podnošenjem kompletnog zahtjeva za pokretanje postupka. To znači da svi prilozi koje predaje uz zahtjev budu nedvojbeno vezani uz konkretan zahvat i lokaciju te da stručna podloga (Studija o utjecaju na okoliš i, ako je potrebno, Studija Glavne ocjene) bude kvalitetna i stručno utemeljena. Svaki zahtjev za dopunom, produljuje postupak procjene pa ipak, ako do toga i dođe, potrebno je tražene dopune dostaviti čim prije i to na način da iste daju odgovore na sve zahtjeve.
Također, kod izbora ovlaštenika za izradu stručnih podloga ne treba se voditi samo cijenom usluge, nego i ostalim referencama ovlaštenika kao što su duljina prethodno izrađenih postupaka procjene za koje je ovlaštenik pisao stručne podloge te iskustvo koje ima s izradom stručnih podloga za projekte OIE.
Dobra praksa je i prezentirati projekt jedinicama lokalne uprave i samouprave na čijem području se planira razvoj projekta i to u što ranoj fazi razvoja, odnosno u ovom slučaju prije pokretanja postupka procjene. Na taj će se način prikupiti reakcije javnosti te eventualno preduhitriti primjedbe tijekom javne rasprave, ako se projekt prilagodi ili već unaprijed predvide odgovarajuće mjere zaštite.
U donjoj slici mogu se vidjeti tri najčešća slučaja PUO.
Iz grafičkog prikaza tijeka postupka procjene za varijantu 2. koji je ujedno i najčešći slučaj, vidljivo je da je on znatno dulji od varijante 1. uglavnom zbog opetovanih zahtjeva za dopunom. Varijanta 2 može se i dodatno zakomplicirati, ako se utvrdi potencijalni negativan utjecaj preko državnih granica ili se ukaže potreba za utvrđivanjem prevladavajućeg javnog interesa.
S obzirom da podnositelj zahtjeva za procjenu dostavlja tražene dopune, trebalo bi u prvenstveno izbjeći da se dopuna traži, odnosno ažurno reagirati. Najveće izglede za ishođenje rješenja u zakonom propisanom roku ima varijanta 1 u kojoj nadležno tijelo utvrđuje kako je zahtjev kompletan, ne treba dodatnu doradu dokumentacije te odmah ide na procjenu. Varijanta 1 podrazumijeva da je stručna dokumentacija kvalitetna i kompletna.
No i ovdje vrijedi isto pravilo kao i za OPUO postupke. Čak i ako su ispunjeni svi uvjeti za brže rješavanje postupaka, to na žalost ne znači da će se provesti u zakonom propisanom roku zbog primjerice nedostatka administrativnih kapaciteta, reakcija javnosti, prekograničnih postupaka i slično.
Bez obzira na to što su projekti OIE, kako na razini EU, tako i u Hrvatskoj, definirani kao prioritetni kako bi se postigli zacrtani klimatski i energetski ciljevi, nije za očekivati konkretne pomake dok ne dobiju ozbiljnu podršku za njihovu realizaciju.
