Ovaj članak nastajao je na Znanstvenom pikniku koji, uz to što popularizira znanost, ove godine obilježava 50 godina svjetski poznatog profesora Baltazara, čije ime nosi udruga koja ovu pionirsku i najveću manifestaciju promocije znanosti kod nas organizira.
Baltazarovo proaktivno djelovanje, svladavanje najvećih prepreka i pronalaženje rješenja za najizazovnije situacije, inspirira i nakon pola stoljeća. Motivira na pronalazak izlaza iz bezizlazne situacije, rješenja nerješivog problema. A ponekad se čini da je takvih situacija i problema oko nas zaista mnogo. Kao da ih svakodnevno umnožavamo, umjesto da ih rješavamo.
Nestalna politika – stalan uvoz energije
U zadnjih 15 godina u Hrvatskoj su učestale političke promjene rezultirale i promjenama donositelja odluka u energetici, ali i nepredvidivim, te za razvoj i ulaganje, nesigurnim zakonskim okvirima. Jedino je, u svim tim promjenama, kontinuiran bio uvoz energije s inozemnih tržišta. Ipak, usprkos svemu tome, poduzetnici u energetici nisu odustajali od želje da proizvode energiju u Hrvatskoj. Uporno su radili na razvijanju i realizaciji projekata dobivanja energije iz domaćih obnovljivih izvora – sunca, vjetra, vode, biomase, bioplina i geotermalnih izvora. Iako se, baš kao u priči profesora Baltazara, u početku činilo neostvarivim, danas se kroz projekte iz obnovljivih izvora proizvodi 16% energije koju koristimo, čime je uvoz smanjen za milijardu kuna godišnje.
No i danas će mnogi reći – to je skupo, i kao razlog za odustajanje od daljnjeg razvoja projekata obnovljivih izvora energije pronaći novu prepreku – financijsku. Da financijska prepreka ne postoji, dokazuje prošlogodišnja studija iz čije analize proizlazi da smo imali na raspolaganju financijska sredstava iz europskih kohezijskih fondova, ali smo ih za energetsku učinkovitost iskoristili samo 9%, a za obnovljive izvore energije i manje od toga. Da je bilo volje i odlučnosti, moli smo mnogo više. Za ulaganje u nove projekte oslobađa se i dio financijskih sredstava koja su korištena u sustavu poticanja obnovljivih izvora energije jer su od prošle godine neki projekti iz tog sustava izašli da bi zaživjeli u tržišnom sustavu. Zašto država taj novac ne usmjeri projektima namijenjenima poduzetnicima, industriji i građanima?
Obnovljivci nude rješenja
Proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora djeluju proaktivno i predlažu rješenja. Tako kontinuirano zagovaraju uvođenje modela kroz koji bi, izravnim ugovaranjem s industrijom i poduzetništvom, mogli ponuditi i do 20% nižu cijenu električne energije. Za to nam treba novi sustav – temeljen na premijskom modelu.
I za uključivanje građana privatni sektor već godinama zagovara provedbu proizvodnje na mjestu potrošnje, što omogućava i zakonski okvir iz 2016. godine, ali nedostaju provedbeni, podzakonski akti. Stvorili bi građanima i poduzetnicima mogućnost da umanje svoj trošak računa za električnu energiju, ili pak proizvedu svu količinu koja im je potrebna, te viškove prodaju u elektroenergetsku mrežu. To je moguće postići decentraliziranim razvojem mikrosolara na krovovima svih zainteresiranih – obrtnika, poduzetnika, poljoprivrednih gospodarstava, turističkih iznajmljivača, građana ili lokalnih samouprava. To bi omogućilo preraspodjelu financijskih sredstava kojima društvo raspolaže i stvaranje šansu za ulaganje u razvoj lokalnih zajednica. To bi ojačalo malo i srednje poduzetništvo jer projekt masovnije primjene mikro solarnih postrojenja razvija i energetsko poduzetništvo kroz stvaranje ‘zelenih’ radnih mjesta u lokalnim zajednicama – onih koji će te fotonaponske panele instalirati i održavati. I ne manje važno, time bi Hrvatska nastavila koračati prema ‘zelenom’ gospodarstvu.
Ali, reći će opet oni koji imaju potrebu za nalaženjem prepreka, građani nisu zainteresirani za takvu vrstu ulaganja i nemaju novca za to – u obnovljive izvore energije ulažu samo oni koji raspolažu velikim kapitalom. One koji tako razmišljaju građani svojim djelovanjem već demantiraju. Nedavno su mnogi od njih postali mali poduzetnici i, uključivši se u projekt “Križevački sunčani krovovi”, vlastitim novcem financirali izgradnju solarne elektrane koja će biti na krovu Razvojnog i tehnološkog parka u Križevcima. Kampanja prvog grupnog financiranja projekta obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, koju je pripremila i provela Zelena energetska zadruga, u samo u deset dana prikupila je sva potrebna sredstva. I već se javljaju zainteresirani s novim idejama za ovakvo zajedničko financiranje projekata obnovljivih izvora energije. Građani Hrvatske znaju prepoznati što je dobro ulaganje za budućnost. A obnovljivi izvori energije to sigurno jesu.
Prepoznali su to i građani diljem Europe. Takav model razvoja obnovljivih izvora energije pokrenuo je energetsku tranziciju Njemačke i Danske, a trenutno je aktualan i u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Belgiji, Nizozemskoj i drugim članicama Europske unije. On omogućuje građanima ulaganje u lokalne projekte, doprinosi većoj zaradi u odnosu na klasičnu štednju i povećava kvalitetu života na prostorima gdje se projekti provode. S obzirom na to da u Hrvatskoj djeluju udruge s kvalitetnim programima solarizacije krovova i proizvodnje energije za vlastite potrebe, te da je svim takvim udrugama u cilju promoviranje korištenja obnovljivih izvora energije i energetskog zadrugarstva, imamo velik potencijal za sinergiju poduzetničkog znanja i razvoja takvih projektnih ideja. Osim što dijelom možemo kopirati procese uspješnih EU članica, možemo uvoditi i vlastite inovacije u poslovne modele.
Prepreke
Dakle, prepreke ne postoje. Osim u našim glavama. Hrvatska obiluje obnovljivim izvorima energije, ima dotrajale kapacitete starih i neodržavanih elektrana i novcem koji zaradi u turističkoj sezoni plaća uvoznu energiju umjesto da razvija proizvodnju vlastite. Pametno osmišljena Energetska strategija uz uključivanje stručnjaka svih potrebnih profila, a to znači i proizvođača energije iz obnovljivih izvora, odredit će za Hrvatsku najbolji razvoj elektroenergetskog sustava, regulacije, procjene potrošnje i budućnosti postojećih kapaciteta. Ne iskoristiti prirodne resurse kojima Hrvatska obiluje, ne pobrinuti se za zaštitu prirodnih ljepota i ne omogućiti energetsku neovisnost, koju nije nemoguće ostvariti, bilo bi pogrešno i neoprostivo. Hrvatska do 2030. godine može biti bogata, dobro uređena i energetski neovisna zemlja. U toj, ne tako dalekoj budućnosti, Hrvatska može trošiti znatno više energije iz optimalno određenog energetskog miksa obnovljivih i drugih izvora. Zašto ne višak energije i izvoziti?
Onaj tko danas radi planove ili strategije bez znatnog udjela obnovljivih izvora energije solara i vjetra – naprosto ne pristupa ozbiljno ovom vrlo važnom zadatku. I ako se ne može, poput profesora Baltazara, domisliti rješenju potpunog prelaska na obnovljive izvore energije, to je razumljivo. Profesor Baltazar živi u svom svijetu, u kojem je sve moguće. U našem će biti dovoljno da Hrvatska u godinama koje dolaze poveća dobivanje energije iz obnovljivih izvora. Cilj svake odgovorne države, zrele politike i građana je domaća energija i proizvodnja iz obnovljivih izvora. Za ostvarivanje tog cilja nam je potrebna energetska reforma, kao i energetska strategija koju kreiraju energetski stručnjaci, a ne političari.
Maja Pokrovac, direktorica OIE Hrvatske
