Nestalna energetska politika – stalan uzvoz energije

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on email
Share on print
Vlada povećala naknadu za obnovljive izvore
Vlada povećala naknadu za obnovljive izvore

Ovaj članak nastajao je na Znanstvenom pikniku koji, uz to što popularizira znanost, ove godine obilježava 50 godina svjetski poznatog profesora Baltazara, čije ime nosi udruga koja ovu pionirsku i najveću manifestaciju promocije znanosti kod nas organizira.

    

 

Baltazarovo proaktivno djelovanje, svladavanje najvećih prepreka i pronalaženje rješenja za najizazovnije situacije, inspirira i nakon pola stoljeća. Motivira na pronalazak izlaza iz bezizlazne situacije, rješenja nerješivog problema. A ponekad se čini da je takvih situacija i problema oko nas zaista mnogo. Kao da ih svakodnevno umnožavamo, umjesto da ih rješavamo.

 

Nestalna politika – stalan uvoz energije

U zadnjih 15 godina u Hrvatskoj su učestale političke promjene rezultirale i promjenama donositelja odluka u energetici, ali i nepredvidivim, te za razvoj i ulaganje, nesigurnim zakonskim okvirima. Jedino je, u svim tim promjenama, kontinuiran bio uvoz energije s inozemnih tržišta. Ipak, usprkos svemu tome, poduzetnici u energetici nisu odustajali od želje da proizvode energiju u Hrvatskoj. Uporno su radili na razvijanju i realizaciji projekata dobivanja energije iz domaćih obnovljivih izvora – sunca, vjetra, vode, biomase, bioplina i geotermalnih izvora. Iako se, baš kao u priči profesora Baltazara, u početku činilo neostvarivim, danas se kroz projekte iz obnovljivih izvora proizvodi 16% energije koju koristimo, čime je uvoz smanjen za milijardu kuna godišnje.

 

No i danas će mnogi reći – to je skupo, i kao razlog za odustajanje od daljnjeg razvoja projekata obnovljivih izvora energije pronaći novu prepreku – financijsku. Da financijska prepreka ne postoji, dokazuje prošlogodišnja studija iz čije analize proizlazi da smo imali na raspolaganju financijska sredstava iz europskih kohezijskih fondova, ali smo ih za energetsku učinkovitost iskoristili samo 9%, a za obnovljive izvore energije i manje od toga. Da je bilo volje i odlučnosti, moli smo mnogo više. Za ulaganje u nove projekte oslobađa se i dio financijskih sredstava koja su korištena u sustavu poticanja obnovljivih izvora energije jer su od prošle godine neki projekti iz tog sustava izašli da bi zaživjeli u tržišnom sustavu. Zašto država taj novac ne usmjeri projektima namijenjenima poduzetnicima, industriji i građanima?

 

Obnovljivci nude rješenja

 

Proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora djeluju proaktivno i predlažu rješenja. Tako kontinuirano zagovaraju uvođenje modela kroz koji bi, izravnim ugovaranjem s industrijom i poduzetništvom, mogli ponuditi i do 20% nižu cijenu električne energije. Za to nam treba novi sustav – temeljen na premijskom modelu.

 

 

I za uključivanje građana privatni sektor već godinama zagovara provedbu proizvodnje na mjestu potrošnje, što omogućava i zakonski okvir iz 2016. godine, ali nedostaju provedbeni, podzakonski akti. Stvorili bi građanima i poduzetnicima mogućnost da umanje svoj trošak računa za električnu energiju, ili pak proizvedu svu količinu koja im je potrebna, te viškove prodaju u elektroenergetsku mrežu. To je moguće postići decentraliziranim razvojem mikrosolara na krovovima svih zainteresiranih  – obrtnika, poduzetnika, poljoprivrednih gospodarstava, turističkih iznajmljivača, građana ili lokalnih samouprava. To bi omogućilo preraspodjelu financijskih sredstava kojima društvo raspolaže i stvaranje šansu za ulaganje u razvoj lokalnih zajednica. To bi  ojačalo malo i srednje poduzetništvo jer projekt masovnije primjene mikro solarnih postrojenja razvija i energetsko poduzetništvo kroz stvaranje ‘zelenih’ radnih mjesta u lokalnim zajednicama – onih koji će te  fotonaponske panele instalirati i održavati. I ne manje važno, time bi Hrvatska nastavila koračati prema ‘zelenom’ gospodarstvu.

Ali, reći će opet oni koji imaju potrebu za nalaženjem prepreka, građani nisu zainteresirani za takvu vrstu ulaganja i nemaju novca za to – u obnovljive izvore energije ulažu samo oni koji raspolažu velikim kapitalom. One koji tako razmišljaju građani svojim djelovanjem već demantiraju. Nedavno su mnogi od njih postali mali poduzetnici i, uključivši se u projekt “Križevački sunčani krovovi”, vlastitim novcem financirali izgradnju solarne elektrane koja će biti na krovu Razvojnog i tehnološkog parka u Križevcima. Kampanja prvog grupnog financiranja projekta obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, koju je  pripremila i provela Zelena energetska zadruga, u samo u deset dana prikupila je sva potrebna sredstva. I već se javljaju zainteresirani s novim idejama za ovakvo zajedničko financiranje projekata obnovljivih izvora energije. Građani Hrvatske znaju prepoznati što je dobro ulaganje za budućnost. A obnovljivi izvori energije to sigurno jesu.

Prepoznali su to i građani diljem Europe. Takav model razvoja obnovljivih izvora energije pokrenuo je energetsku tranziciju Njemačke i Danske, a trenutno je aktualan i u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Belgiji, Nizozemskoj i drugim članicama Europske unije. On omogućuje građanima ulaganje u lokalne projekte, doprinosi većoj zaradi u odnosu na klasičnu štednju i povećava kvalitetu života na prostorima gdje se projekti provode. S obzirom na to da u Hrvatskoj djeluju udruge s kvalitetnim programima solarizacije krovova i proizvodnje energije za vlastite potrebe, te da je svim takvim udrugama u cilju promoviranje korištenja obnovljivih izvora energije i energetskog zadrugarstva, imamo velik potencijal za sinergiju poduzetničkog znanja i razvoja takvih projektnih ideja. Osim što dijelom možemo kopirati procese uspješnih EU članica, možemo uvoditi i vlastite inovacije u poslovne modele.

 

Prepreke

Dakle, prepreke ne postoje. Osim u našim glavama. Hrvatska obiluje obnovljivim izvorima energije, ima dotrajale kapacitete starih i neodržavanih elektrana i novcem koji zaradi u turističkoj sezoni plaća uvoznu energiju umjesto da razvija proizvodnju vlastite. Pametno osmišljena Energetska strategija uz uključivanje stručnjaka svih potrebnih profila, a to znači i proizvođača energije iz obnovljivih izvora, odredit će za Hrvatsku najbolji razvoj elektroenergetskog sustava, regulacije, procjene potrošnje i budućnosti postojećih kapaciteta. Ne iskoristiti prirodne resurse kojima Hrvatska obiluje, ne pobrinuti se za zaštitu prirodnih ljepota i ne omogućiti energetsku neovisnost, koju nije nemoguće ostvariti, bilo bi pogrešno i neoprostivo. Hrvatska do 2030. godine može biti bogata, dobro uređena i energetski neovisna zemlja. U toj, ne tako dalekoj budućnosti, Hrvatska može trošiti znatno više energije iz optimalno određenog energetskog miksa obnovljivih i drugih izvora. Zašto ne višak energije i izvoziti?

Onaj tko danas radi planove ili strategije bez znatnog udjela obnovljivih izvora energije  solara i vjetra  – naprosto ne pristupa ozbiljno ovom vrlo važnom zadatku. I ako se ne može, poput profesora Baltazara, domisliti rješenju potpunog prelaska na obnovljive izvore energije, to je razumljivo. Profesor Baltazar živi u svom svijetu, u kojem je sve moguće. U našem će biti dovoljno da Hrvatska u godinama koje dolaze poveća dobivanje energije iz obnovljivih izvora. Cilj svake odgovorne države, zrele politike i građana je domaća energija i proizvodnja iz obnovljivih izvora. Za ostvarivanje tog cilja nam je potrebna energetska reforma, kao i energetska strategija koju kreiraju energetski stručnjaci, a ne političari.

Maja Pokrovac, direktorica OIE Hrvatske