Od 2017. godine, zemlje članice Europske unije imaju obvezu dodjeljivati državnu potporu projektima proizvodnje energije iz obnovljivih izvora kroz natječajni postupak, sukladno smjernicama o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju 2014.-2020., piše analitičar udruženja WindEurope Ivan Komušanac za poslovni tjednik Lider.
Iznimke su npr. u slučaju malih postrojenja gdje bi natječaji doveli do viših troškova ili u slučaju postojanja rizika da se projekt neće izgraditi. Tranzicija prema natječajima nije bila laka jer su mnoge zemlje imale poteškoće pri projektiranju samog natječaja, posebno one koje su željele u natječaje, osim cijene, uključiti i ostale faktore kao što su uključivanje energetskih zajednica u natječajni postupak. Zemlje članice EU, ali i industrija, još uvijek prikupljaju znanja iz drugih natječaja i takva su iskustva nužna da bi se natječaji uspješno prilagodili specifičnim zahtjevima različitih zemalja članica.
Tako je samo prošle godine u Europi više od 15 GW vjetroenergije pobijedilo na natječajima. Većina kapaciteta je bila za vjetroelektrane na kopnu (9 GW), dok je ostatak kapaciteta otišao za vjetroelektrane na moru (engl. Offshore wind). Cijene postignute na tim natječajima su bile zaista vrlo niske. Tako je u Ujedinjenom Kraljevstvu 5,5 GW vjetroelektrana na moru pobijedilo na natječaju s cijenom od 44-46 EUR/MWh, a u Poljskoj 2,2 GW vjetroelektrana na kopnu s 38-54 EUR/MWh. Međutim, u ostalim zemljama rezultati natječaja nisu tako dobri.
Njemačka, koja je najveće tržište za vjetroelektrane u EU, sa 61 GW instaliranih kapaciteta, već godinama muku muči upravo s natječajima za vjetroelektrane. U Njemačkoj su oni vrlo slični planiranim natječajima u Republici Hrvatskoj, gdje se premija dodjeljuje u sustavu u kojem se sudionici natječu tko će ponuditi nižu cijenu od one koja je referentna, i to za razdoblje od 20 godina.
Prvi natječaji u Njemačkoj za vjetroelektrane na kopnu u 2017. godini pokazali su za to vrijeme rekordno niske cijene – prosječna dobitna ponuda je bila 43 EUR/MWh u kolovozu te godine, a u studenom iste godine je prosječna dobitna ponuda bila 38 EUR/MWh.
Na prvi pogled te brojke sugeriraju da se vjetroelektrane na kopnu mogu graditi za cijenu ispod 38 EUR/MWh, međutim pokazalo se da je projektiranje samog natječaja imalo nekoliko grešaka, kao što su olakšani uvjeti pristupanja natječaju za tzv. projekte energetskih zajednic, koji za svoje projekte nisu trebali imati većinu dozvola koje su drugima bile obvezne te im se pogodovalo s produljenim vremenom završetka projekta.
Te greške u natječaju su postale vidljive krajem 2018. godine, tada se saznalo da je instaliranje novih vjetroelektrana na kopnu u Njemačkoj prepolovljeno s 5,3 GW u 2017. godini na 2,4 GW u 2018. Uz to, analize pokazuju da velik broj projekata koji su pobijedili na natječajima u 2017. i 2018. godini vjerojatno uopće neće biti izgrađen.
U 2019. godini Njemačka je dobila novi niz drugih problema – pet od šest natječaja nije moglo privući dovoljno zainteresiranih sudionika. Od ukupno 3,7 GW raspoloživih za vjetroenergiju, samo je 1,8 GW prošlo natječaj i na njemu pobijedilo . Razlog tomu je što u Njemačkoj nije bilo dovoljno projekata s dozvolama koji bi mogli sudjelovati u natječajima, a sve zbog dugih i kompliciranih procesa dobivanja dozvola te brojnih kompliciranih pravnih postupaka. Zbog malog broja projekata koji se mogu natjecati, sami natječaji nisu bili dovoljno konkurentni te su pobjedničke cijene u većini natječaja bile jednake referentnoj cijeni koja je iznosila 62 EUR/MWh.
I kako onda objasniti tako velike razlike između dobrih rezultata u Ujedinjenom Kraljevstvu i Poljskoj te loših rezultata u Njemačkoj? Za dobre rezultate potreban je dobar balans planiranih natječaja te dobar sustav dobivanja dozvola. Natječaji trebaju biti raspoloživi samo za projekte s dozvolama koji će se zaista i izgraditi, a ne ostati mrtvo slovo na papiru, a takve projekte ćemo dobiti kontinuiranim unaprjeđivanjem sustava dobivanja dozvola. Tek će kombinacija dobro osmišljenih natječaja i jednostavnih procesa dobivanja dozvola rezultirati niskim cijenama koje vidimo ne samo diljem Europe nego i diljem svijeta.
