Nije važno tko je u kojem ministarstvu već kakva je međusobna suradnja resora i jesu li ekipirani za rješavanje problema, sukus je reakcija dionika na energetskom tržištu povodom odluke da se donedavno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja podijeli na dva resora. Priču je pripremio novinar Vedran Marjanović.
U nastavku pročitajte kako je za Jutarnji list tu odluku komentirao OIEH.
Kakav učinak Gospodarsko-interesno udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske očekuje od razdvajanja Ministarstva gospodarstva i Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije kada su u pitanju investicije u energetici u proizvodnju iz ‘obnovljivaca’ i može li takva organizacija Vladinih resora pridonijeti ubrzanju investicija za koje se svi dionici zalažu?
Pozdravljamo naziv novog Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije kojim se prepoznaje važnost zelene tranzicije kao ključne strateške odrednice koja će, vjerujemo, transformirati i ubrzati razvoj obnovljivih izvora energije (OIE) u Hrvatskoj. U opisu djelokruga i poslova novog ministarstva ipak nismo prepoznali na koji bi se način zelena tranzicija provodila, ali vjerujemo kako će se u budućoj Uredbi o unutarnjem ustrojstvu ovog ministarstva detaljno razraditi ti aspekti. Napomenut ćemo kako sukladno revidiranoj Direktivi za obnovljive izvore energije (RED III) EU koja je stupila na snagu 20. listopada 2023. zbog potrebe ubrzavanja prelaska na čistu energiju, dok se ne postigne klimatska neutralnost, države članice osiguravaju da postrojenja za obnovljivu energiju i njihova povezana infrastruktura postaju od prevladavajućeg javnog interesa i da služe javnom zdravlju i sigurnosti. Vrijeme prijenosa direktive u nacionalni zakonodavni okvir je 18 mjeseci, ali neki dijelovi vezani za izdavanje dozvola za postrojenja za proizvodnju obnovljive energije stupaju na snagu već u srpnju 2024. godine. Očekujemo da će se postupci procjene utjecaja na okoliš (PUO) i ocjene o procjeni utjecaja na okoliš (OPUO) značajno ubrzati. Trenutno je Hrvatska treća najgora zemlja po kompliciranosti izdavanja dozvola za OIE projekte u EU, što predstavlja značajnu prepreku za brži razvoj ovog sektora.
Primjerice, postupci PUO, za koje je propisan rok od četiri mjeseca (iznimno se može produljiti za još dva mjeseca), u praksi se provode dvije godine, a nerijetko i dulje. Postupci OPUO trebali bi se provesti u roku od dva mjeseca, a zapravo traju u prosjeku 10 do 12 mjeseci, nerijetko i dulje od toga.
Vjerujemo se da će se konačno promijeniti zastarjeli propis iz 2017. godine koji određuje zahvate za koje se provode PUO i OPUO postupci te da će se na taj način ubrzati i pojednostavniti administrativne procedure. Također isti propis ne prepoznaje prednosti OIE u odnosu na one iz fosilnih i drugih neobnovljivih izvora energije, već ih u nekim slučajevima stavlja čak u nepovoljniji položaj. Za ilustraciju navodimo primjer samostojeće sunčane elektrane, vjetroelektrane ili hidroelektrane, snage do 10 MW, za koje je potrebno provesti OPUO, dok za energanu na fosilna ili kruta goriva iste snage nije potrebno provoditi OPUO.
Nadamo se također povećanju administrativnih kapaciteta oba ministarstva (Ministarstva gospodarstva i Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije) kako bi se učinkovitije nosili s ovim izazovima i kako bi se unaprijedila sinergija među njima, kao i ona s drugim ministarstvima i institucijama. Smatramo kako nije važno tko je na kojoj adresi već kako međusobno surađuju. Takav bi način rada temeljen na koordiniranom radu prema ispunjavanju zajedničkih ciljeva, doprinio bržoj, učinkovitijoj i jednostavnijoj realizaciji projekata OIE s ciljem da se u Hrvatskoj potakne održivi razvoj, što podrazumijeva odgovornost prema okolišu.
