Digestat je nusproizvod procesa proizvodnje bioplina, ali i visokovrijedno niskougljično organsko gnojivo koje ima potencijal transformirati europski poljoprivredni sektor nudeći alternativu uobičajeno korištenim kemijskim gnojivima – navodi European Bioagas Asocciations (EBA). Ipak, dok je u mnogim europskim zemljama prepoznata njegova višestruka korist, te se primjenjuje kao organsko gnojivo i poboljšivač tla koje može imati manju cijenu u odnosu na mineralna gnojiva, u Hrvatskoj se digestat i dalje smatra otpadom. O statusu digestata u Hrvatskoj se govorilo i na nedavnom okruglom stolu u sklopu međunarodnog sajma CroAgro. Sudjelovali su prof. dr. sc. Lepomir Čoga, dr. sc. Sanja Slunjski i prof. dr. sc. Željko Jukić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu te Dalibor Vrček iz OPG-a Vrček.
Kako nastaje digestat?
Digestat je produkt anaerobne digestije, a sirovina od koje nastaje sastoji se od stajskog gnoja ili gnojovke, energetskih kultura i biorazgradivog organskog otpada. U Hrvatskoj se za sirovinu u bioplinskim postrojenjima gnoj različitih životinja koristi u udjelu 50 do 60 posto, eneregtske kulture u obliku kukuruzne i travne silaže čine 25 do 35 posto, dok je biorazgradivog otpada poput otpada od hrane 5 do 25 posto. Godišnje se iz 41 bioplinskog postrojenja u Hrvatskoj, uz proizvodnju bioplina i električne energije, generira oko 2 milijuna tona digestata. Kamo s njim ako ne u svrhu gnojidbe poljoprivrednih površina?
Struka ga hvali – zakon ga ne priznaje
Najveći problem s kojim se susreće bioplinski sektor je neadekvatna valorizacija digestata kao niskougljičnog visokovrijednog organskog gnojiva koji je neopterećen štetnim tvarima anorganskog i organskog podrijetla, ako se radi o digestatima koji su proizvedeni od ulaznih sorovina stajskog gnoja, gnojovke, energetskih kultura i biorazgradivog otpada. Iako je takav digestat, prema analizama koje sustavno provodi agronomska struka, poboljšivač tla s mogućnošću primjene na poljoprivrednim površinama, hrvatski zakonodavni okvir mu ne daje mogućnost primjene na poljoprivrednim površinama za proizvodnju hrane. Unatoč tome što su dosadašnja istraživanja digestata kao organskog gnojiva i njegove zamjene za mineralnu gnojidbu, pokazala da je primjena digestata u gnojidbi poljoprivrednih kultura moguća bez negativnog utjecaja na tlo i biljku pri ispravnoj primjeni.
Rezultati istraživanja i analiza
Stručnjaci Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu proveli su istraživanje o učinkovitosti gnojidbe digestatom na prinos i mineralni sastav kukuruza. Nizom dosadašnjih analiza i istraživanja željeli su dali svoj doprinos valorizaciji digestata kao organskog gnojiva. Cilj istraživanja predstavljenog na okruglom stolu je bio utvrditi učinkovitost gnojidbe digestatom na fizikalno kemijske značajke tla, usporediti utjecaj gnojidbe digestatom u odnosu na mineralna gnojiva na visinu i kvalitetu prinosa, utvrditi stupanj iskoristivosti dušika iz digestata u odnosu na mineralnu gnojidbu, utvrditi utjecaj digestata na onečišćenje sustava tlo-biljka, usporediti troškove gnojidbe digestatom i mineralnim gnojivima. U tu su svrhu poljski gnojidbeni pokus i istraživanja provedena na području katastarske općine Rovišće u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, a u njemu su znanstvenici uzeli dva uzorka digestata s bioplinskog postrojenja – kruti i tekući. Zaključili su da je gnojidba digestatom ostvarila pozitivan učinak na prinos i kvalitetu silažnog kukuruza te zrna kukuruza u berbi, a najveći prinos utvrđen je kod korištenja tekućeg digestata. Niti u jednom slučaju nije utvrđeno onečišćenje tla i biljnog materijala štetnim tvarima anorganskog podrijetla (teški metali). Detaljne rezultate je prof. dr. sc. Čoga predstavio tijekom okruglog stola kroz prezentaciju Učinkovitost gnojidbe digestatom na prinos i mineralni sastav kukuruza.
Iskustvo poljoprivrednika
Znanstveno provjerene rezultate potvrđuje iskustvo Dalibora Vrčeka, koji digestat dobiva iz svog bioplinskih postrojenja od 500 kW, a primjenjuje ga u proizvodnji ratarskih kultura na 400 hektara. Ima i farmu s 2500 svinja. Primjenjujući načela kružnog gospodarstva prije dvije godine je postavio i solarnu elektranu kojom proizvodi električnu energiju za vlastite potrebe, a ove godine je proces zaokružio otvorivši mesnicu za svoje proizvode. Razumijevajući važnost svakog segmenta kružnog gospodarstva jasna mu je i vrijednost digestata: „Digestat nije otpad i ne mogu shvatiti zašto nije uvršten u istu kategoriju kao kompost. Redovito provodimo analize na farmi, a one pokazuju da se radi o ekološkom proizvodu prve kategorije. Moguće je ostvariti kružno gospodarstvo, ali zakonodavstvo nas u tome u najvećoj mjeri koči“. Korištenjem digestata na svojim je poljoprivrednim površinama smanjio upotrebu mineralnih gnojiva za 40 posto. Kao sirovinu u njegovoj proizvodnji koristi pileći i goveđi gnoj, gnojovku, energetske kulture i biootpad iz kuhinja i kućanstava grada Varaždina.
Agronomska struka smatra da bi kod primjene digestata kao gnojiva trebalo primijeniti iste kriterije kao i kod komposta kod kojeg postoje tri klase i za svaku klasu su određene granične vrijednosti. To bi omogućilo i u značajnoj mjeri olakšalo primjenu digestata u poljoprivredi. “Pravilno valoriziranje digestata kao visokovrijednog i niskougljičnog organskog gnojiva te njegova primjena upoljoprivrednoj proizvodnji treba biti jedan od primarnih ciljeva suvremene hrvatske poljoprivredne proizvodnje, znanosti i struke”, smatra prof. dr. sc. Lepomir Čoga.
Smanjeni troškovi – veća konkurentnost
Uz to što je višestruko koristan u uzgoju poljoprivrednih kultura, primjenom digestata moguće je smanjenje upotrebe mineralnih gnojiva, a kroz smanjenje troškova proizvodnje raste konkurentnost na tržištu. „Ono što je najinteresantnije za proizvođača je usporedna vrijednost troškova pri uzgoju silažnog kukuruza ukoliko se primijeni mineralna gnojidba i digestat – duplo su veći troškovi, oko 13 tisuća kuna po jednom hektaru, u primjeni mineralnih gnojiva za razliku od gnojidbe digestatom od oko 6 tisuća kuna“ kazao je na okruglom stolu prof. dr. sc. Lepomir Čoga temeljeno na istraživanju provedeno u općini Rovišće u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.
Manja potrošnja energije i manje emisije stakleničkih plinova
Koliko bi upotreba digestata smanjila potrebu za sintetičkim gnojivima i kako bi to utjecalo na potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova? 1-2% ukupne svjetske potrošnje energije i 3-5% ukupne svjetske potrošnje plina, troši se pri proizvodnji dušika za potrebe u poljoprivredi Haber-Boschovim procesom. Po svakoj toni proizvedenog gnojiva emitira se 7 do 9 tona CO2. U okolnostima energetske krize, porasta cijena energenata, a imajući u vidu i činjenicu da uvozimo oko 30 posto gnojiva iz Rusije, jasno je kolika bi ušteda bila ostvarena upotrebom digestata. Smanjenom primjenom mineralnih gnojiva smanjila bi se i količina metana i dušikovog oksida.
Nužna promjena zakonske regulative
Bioplinski sektor u Hrvatskoj u najvećoj mjeri opterećuje neprimjerena zakonska regulativa i nedostatak znanja o digestatu te mogućnosti njegove primjene u poljoprivrednoj proizvodnji – kako, gdje i u kojoj količini se može primijeniti. Nužno je promijeniti zakonske propise u Republici Hrvatskoj koji se odnose na poljoprivrednu proizvodnju kako bi definiranje digestata kao visokovrijednog organskog gnojiva i njegova primjena u poljoprivredi dobila primjeren zakonski okvir.
Prema Uredbi (EU) 2019/1009 digestat se više ne može tretirati kao organsko gnojivo i poboljšivač tla, odnosno više nije gnojidbeni proizvod. Naime, kriterij za organski poboljšivač tla je minimalno 20 posto suhe tvari, a tekući digestat ima maksimalno 6 posto. Organsko gnojivo ne može biti jer nema niti dostatnu količinu hranjiva. Ako kruto organsko gnojivo sadrži samo jedno deklarirano primarno hranjivo, udio toga hranjiva mora biti barem 2,5 % ukupnog dušika, 2,0 % ukupnog fosfornog pentoksida, 2,0 % ukupnog kalijevog oksida. Ako kruto gnojivo sadrži više od jednog deklariranog primarnog hranjiva
(N, P, K) zbroj udjela tih hranjiva mora biti najmanje 4 %. Jedino mjesto za digestat prema navedenoj Uredbi jest da bude jedna od komponenti pri pripremi i dobivanju određenog gnojidbenog proizvoda ili kao komponenta za stvaranje organskog poboljšivača tla.
Ipak, dok digestat još uvijek nema primjerenu valorizaciju, na poljoprivredne površine u Hrvatskoj se i dalje izravno nanose stajski gnoj i gnojnica koji također ne zadovoljavaju traženi postotak suhe tvari prema Uredbi EU, a uz to nisu prošli termičku obradu te su u odnosu na digestat opterećeni štetnim tvarima (patogenima).
Bioplinska postrojenja važna su za ispunjavanje sve restriktivnijih propisa za gospodarenje otpadom i iskorištavanje biorazgradivog organskog otpada za proizvodnju energije. Tehnologija proizvodnje bioplina smanjuje otpad i troškove zbrinjavanja, a za proces proizvodnje bioplina troši se najmanja količina vode. Osim ekoloških prednosti, korištenje bioplina nudi i čitav niz drugih prednosti u pogledu primjene obnovljivih izvora energije, koji sami po sebi donose brojne društvene i energetske koristi.
U Europskoj uniji bioplin se proizvodi u nekoliko tisuća pogona u kojima uz bioplin nastaje digestat. Najveći broj bioplinskih postrojenja u EU nalazi se u Njemačkoj (10846), Italiji (1555) i Francuskoj (717). U usporedbi s navedenim zemljama, Hrvatska je na začelju. Ipak, u domaćim bioplinskim postrojenjima godišnje nastaje 2 milijuna tona digestata. Hoće li ga Republika Hrvatska tretirati kao otpad ili prepoznati njegovu vrijednost te zakonski omogućiti njegovu primjenu?
