Izvješće UN-ove međunarodne organizacije za migracije pokazuje kako će do 2050. godine između 25 milijuna i milijardu ljudi biti prisiljeno napustiti svoje domove zbog suša, poplava, požara i gladi povezanih s klimatskim promjenama. Časopis Science piše kako je vrlo vjerojatno kako će se raditi o oko 200 milijuna ljudi. No, što će se u sljedećih 30 godina dogoditi s Hrvatskom, naročito s priobalnim dijelom zemlje? O tome dosta govori Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu, koju je lani pripremilo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike.
U njoj stoji kako će biti promjena, doduše ne tako dramatičnih kao u prognozama UN-a za ostatak svijeta, no dovoljno je upozorenje to da se već sada moraju početi poduzimati mjere za ublažavanje posljedica, prenosi n1info.com. U uvodu Strategije navode se neki zanimljivi, ali dosad nepoznati podaci, od kojih je najšokantniji onaj Europske agencije za okoliš (EEA) prema kojem Hrvatska spada među tri zemlje s najvećim udjelom štete od nevremena u odnosu na bruto nacionalni proizvod. Od 1980. do 2013. ti su gubici u prosjeku iznosili 68 milijuna eura godišnje, a u 2014. i 2015. šteta je iznosila čak 580 milijuna eura. Najviše su stradale poljoprivreda i energetika.
Kratkoročna i dugoročna prognoza
U Strategiji se stoga navodi kako sve više dokaza da je RH osjetljiva na klimatske promjene, a s obzirom na to da velikim dijelom spada u Sredozemnu regiju, utjecaj klimatskih promjena će rasti, te se ranjivost ocjenjuje kao velika. Procjenjuje se kako će štete biti veće jer poljoprivreda i turizam, koji su osjetljivi na vremenske uvjete, generiraju više od četvrtine ukupnog hrvatskog BDP-a. Prognoze Ministarstva predviđaju dva scenarija koja ovise o tome koliko će se brzo događati klimatske promjene i hoće li se države držati obveza iz Pariškog sporazuma. Prvi scenarij je kratkoročna prognoza do 2040., a drugi, dugoročniji, za koje se misli i da je manje izvjestan, pokriva razdoblje do 2070.
Tako bi u Hrvatskoj do 2040. moglo biti zabilježeno jako malo smanjenje oborina, koje će se do 2070. smanjiti za pet posto u odnosu na sadašnje količine. Najveće smanjenje oborina očekuje se u južnoj Lici i dalmatinskom zaleđu te najjužnijim kopnenim predjelima, a zanimljivo je i kako će zime i proljeća imati više oborina, a ljeta i jeseni će biti sušnije. Pesimistična prognoza govori o smanjenju količine oborina za 10 posto, s time da bi ljeta trebala biti 10 posto sušnija, a zime 10 posto vlažnije. Broj kišnih razdoblja bi se, prema Strategiji, trebao smanjiti u sljedećih 20 godina, a broj sušnih razdoblja povećavati. Ta bi se promjena trebala osjetiti u središnjoj Hrvatskoj.
Posljedice vremenskih promjena
U dugoročnoj prognozi se ta brojka penje i za više od 12 dana, što znači paklena ljeta na Jadranu. Nasuprot tome, zime će postati blaže jer će se smanjiti broj dana u kojima temperatura pada ispod -10 stupnjeva, a bit će i vjetrovitije, naročito na sjevernom Jadranu gdje se očekuje drastična promjena od 20 do 25 posto više snažnijih vjetrova nego sada. Globalno zatopljenje će utjecati i na porast srednje razine mora, utjecat će i na podizanje Jadrana. Globalne vrijednosti u optimističnoj varijanti govore o porastu od 19 do 33 centimetra do 2065., odnosno do 38 centimetara u pesimističnoj varijanti. Do kraja stoljeća bi te vrijednosti trebale porasti za 32 do 63 centimetra, odnosno 45 do 82 centimetara. Prema Strategiji, najugroženiji na našoj obali bi tako trebali biti Cres, Mali i Veli Lošinj, Krk, Rab, Krapanj, Vela Luka i drugi otoci, a na kopnu Nin, Trogir, Ston…
Vremenske će promjene utjecati i na poljoprivredu, a posljedice će biti značajne i u ribarstvu, jer će očekivani porast temperature Jadrana od 2,4 stupnja do 2070. godine dovesti migracija riba u dublje vode i sjeverno. Energetika će patiti zbog smanjenje proizvodnje u hidroelektranama zbog sušnijih razdoblja, koja za sobom nose i pojačanu potrošnju zbog rashlađivanja prostora. Turisti bi, pak, na našu obalu mogli dolaziti u predsezoni i postsezoni.
