Opatija, 22. svibnja 2026.

Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) u partnerstvu s organizacijom RE-Source Poland provode dvogodišnji projekt Renewables for All – Accelerating Renewable Energy Purchases, koji se provodi u sklopu Europske klimatske inicijative (EUKI). Cilj projekta je osnažiti jedinice lokalne samouprave, energetske zajednice te mala i srednja poduzeća za izravnu nabavu električne energije iz obnovljivih izvora putem ugovora o kupnji električne energije (PPA).

Upravo je toj temi bio posvećen posljednji dan konferencije Dani OIE 2026 koja se u svibnju održala u Opatiji. Kroz niz intervjua, panel rasprava i primjera dobre prakse iz Hrvatske i Europe, sudionici su raspravljali o tome kako građanima, poduzetnicima i lokalnim zajednicama omogućiti aktivniju ulogu na energetskom tržištu, veću energetsku neovisnost i dugoročno stabilnije troškove energije.

Poseban naglasak stavljen je na razvoj distribucijske mreže, baterijskih sustava, energetskih zajednica i PPA ugovora kao ključnih alata za uspješniju integraciju obnovljivih izvora energije u hrvatski elektroenergetski sustav.

Distribucijska mreža pod pritiskom ubrzanog razvoja obnovljivih izvora energije

Program je otvoren razgovorom „1 na 1“ s Antonom Marušićem, predsjednikom Uprave HEP – Operatora distribucijskog sustava (HEP-ODS), koji je govorio o stanju distribucijske mreže, izazovima priključenja novih elektrana te ulozi baterijskih sustava i energetskih zajednica u daljnjem razvoju obnovljivih izvora energije.

Marušić je istaknuo kako je posljednjih godina zabilježen snažan rast interesa građana i investitora za solarne elektrane, osobito nakon energetske krize i početka rata u Ukrajini, no da se istovremeno sve češće pojavljuju ograničenja vezana uz mogućnost priključenja novih sustava na mrežu.

– Na nekim linijama imamo previsoke napone i daljnje priključenje dovodi do prekida – upozorio je Marušić. Objasnio je kako u pojedinim dijelovima mreže dolazi do situacija u kojima obnovljiva energija “propada” jer mreža zbog preopterećenja ispada iz pogona, što stvara probleme i operatoru i investitorima.

– Svi želimo put u zelenu tranziciju, ali ne želimo da netko strada – dodao je. Govoreći o subvencijama za kućne solarne elektrane, rekao je kako se potpore sve više usmjeravaju prema baterijskim sustavima i elektranama koje mogu pomoći u smanjenju mrežnih zagušenja i stabilizaciji napona. Marušić je objasnio da dio problema proizlazi i iz činjenice da korisnici često instaliraju znatno veće kapacitete od vlastitih potreba.

– Netko na krov postavi 12 kW, a stvarno mu treba pet do sedam – rekao je, upozorivši da višak energije koji se predaje u mrežu stvara dodatna opterećenja na lokalnim distribucijskim točkama. Dodao je kako je HEP-ODS, zbog toga, počeo uvoditi ograničenja snage predaje energije u mrežu, a takav model postupno će se širiti na sva distribucijska područja.

Govoreći o rastu broja priključenih obnovljivih izvora energije, rekao je da je od 2022. godine na distribucijsku mrežu priključeno oko 48 tisuća novih OIE sustava.

– Nismo tu promašili, dobro smo krenuli, ali sada trebamo jasne smjernice i prikaz stvarnih zagušenja u mreži kako bi korisnici znali što mogu, a što ne mogu priključiti – rekao je Marušić. Posebno se osvrnuo na problem tzv. „zaključanih projekata“, odnosno projekata koji imaju ugovore o priključenju, ali se godinama ne realiziraju. Naveo je kako trenutačno postoji između 600 i 700 MW takvih projekata, dok je oko 510 MW povezano s ugovorima starijima od 2021. godine.

Objasnio je da se takvi projekti i dalje moraju uzimati u obzir pri analizama mreže, kao da su već priključeni, što dodatno ograničava mogućnost priključenja novih elektrana. Marušić je kao jedan od ključnih izazova naveo i izrazite sezonske razlike u potrošnji električne energije, posebno u turističkim područjima. Kao primjer izdvojio je Novalju, gdje zimska potrošnja iznosi oko 2,5 MW, dok tijekom ljeta raste na čak 20 MW.

– Obveza nam je i znamo da moramo investirati u trafostanice – rekao je. Istaknuo je da HEP-ODS velik potencijal vidi upravo u baterijskim spremnicima energije koji bi mogli pomoći u smanjenju ekstremnih opterećenja mreže i omogućiti veći prihvat solarnih elektrana. Prema njegovim riječima, trenutačno postoji oko 2400 MWh planiranih baterijskih kapaciteta, a njihovom integracijom moglo bi se osloboditi dodatnih 600 do 650 MW kapaciteta mreže za prihvat solarnih elektrana.

Govoreći o energetskim zajednicama, rekao je kako je od 1. travnja automatiziran proces raspodjele energije među članovima zajednica te da je sada na samim zajednicama da definiraju međusobne ugovore i modele raspodjele proizvedene energije. Marušić je istaknuo i da je pojednostavljenje procedura za male solarne elektrane dovelo do snažnog rasta interesa građana. Nakon što su solarne elektrane do 10 kW od početka 2023. godine postale jednostavne građevine, broj zahtjeva naglo je porastao, a broj realiziranih priključenja značajno se povećao.

Dodao je kako su za sufinanciranje nominirane sve trafostanice koje još nisu uključene u Desetogodišnji plan razvoja mreže za moguće sufinanciranje, pri čemu bi se dodatnim ulaganjima moglo osloboditi više od 1000 MW novih kapaciteta. Istaknuo je i kako najveći potencijal za nove priključke trenutačno imaju područja Rijeke, Zagreba i Splita, gdje prema procjenama postoji oko 2000 MW slobodnih mrežnih kapaciteta.

Baterije, mreža i e-mobilnost: kako pripremiti infrastrukturu za rast obnovljivih izvora

Nakon razgovora održan je panel „Distribucijska mreža – izazovi za daljnji razvoj OIE“, na kojem su sudionici raspravljali o rastućem pritisku na distribucijsku mrežu zbog ubrzane integracije obnovljivih izvora energije, ulozi baterijskih sustava, razvoju elektro-mobilnosti i potrebi za jasnijim planiranjem energetske infrastrukture.

Marin Cerjan, direktor ENNA Nexta, rekao je kako se razvoj mreže mora promatrati kroz kratkoročne, srednjoročne i dugoročne planove. Dugoročno je, istaknuo je, ključan razvoj 400 kV koridora koji bi Hrvatsku mogli pozicionirati kao energetsko središte ovog dijela Europe, dok se srednjoročno fokus stavlja na jačanje postojeće mreže. Kratkoročno rješenje su baterije, naglasio je, objašnjavajući kako sustavi za pohranu energije mogu spremati višak proizvedene energije i vraćati ga u mrežu kada je najpotrebnije.

Ivica Jujnović, voditelj Službe za financiranje i podršku projektima cestovne infrastrukture u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, upozorio je kako se Hrvatska ne može osloniti isključivo na decentraliziranu pohranu energije te da je stabilnost mreže temelj daljnjeg razvoja e-mobilnosti. Govoreći o razvoju infrastrukture za alternativna goriva, rekao je da je pitanje elektroenergetske infrastrukture administrativno rascjepkano između različitih institucija, što dodatno otežava koordinaciju.

– Kad trebamo međuresornu suradnju, treba puno koordinacije – rekao je Jujnović. Podsjetio je kako čak 30% ukupne energije u Hrvatskoj odlazi na cestovni promet te upozorio da će upravo razvoj e-mobilnosti dodatno povećati pritisak na mrežu, posebno tijekom turističke sezone.

– Nemamo priključne snage na autocesti, a morat ćemo graditi punionice – upozorio je. Dodao je kako bi već i scenarij u kojem 10% turista u Hrvatsku dolazi električnim vozilima predstavljao ozbiljan izazov za postojeću infrastrukturu.

Miloš Kostić, direktor MT-KOMEX-a, rekao je kako regija često prelazi „iz hypea u hype“, bez jasne dugoročne strategije razvoja energetskog sustava i infrastrukture. Istaknuo je kako je u Srbiji trenutačno razvijeno 400 MW solarnih projekata, njegova kompanija izgradila je oko 250 MW solarnih elektrana te razvila najveću mrežu punionica za električna vozila u susjednoj zemlji, ali upozorio je Kostić i da se projekti često razvijaju stihijski i bez kvalitetnog planiranja.

– Kad nešto postane popularno, svi krenu u to – rekao je Kostić, upozoravajući da se danas već pojavljuju i poluzavršene elektrane koje ne mogu raditi jer nisu dobro planirane. Dodao je kako se ista situacija sada događa i s baterijskim sustavima te infrastrukturom za punjenje električnih vozila. Govoreći o tržištu e-mobilnosti, rekao je da je ključ razvoja poticanje krajnjih korisnika, bilo individualnih, bilo flotnih kupaca, nakon čega će tržište samo razviti potrebnu infrastrukturu. Posebno je upozorio na nedostatak infrastrukture između Zagreba i Beograda.

– Nedostaje punionica između Zagreba i Beograda, imate dvije od po 50 kW – rekao je.

Vladimir Sabo, direktor E.ON EIS-a, rekao je kako tehnologija danas napreduje brže od regulatornog okvira te da brzinu energetske tranzicije više ne određuju sami projekti, nego usklađenost mrežnih pravila i tržišnih modela. Kao primjer naveo je PPA modele ugovora za otkup električne energije koji su u brojnim europskim državama znatno integriraniji u tržišni sustav nego u Hrvatskoj.

– Energetsku tranziciju danas ne definiraju projekti, nego koliko su mrežna pravila usklađena s poslovnim modelima – rekao je Sabo.

Pozitivnim je ocijenio otvoreniji pristup operatora distribucijskog i prijenosnog sustava u posljednje vrijeme, ali je upozorio da regulatorni procesi i dalje traju predugo. Sabo je upozorio i da hrvatsko tržište električne energije još uvijek nije potpuno liberalizirano jer su cijene električne energije za kućanstva regulirane, što smanjuje motivaciju građana za ulaganje u solarne elektrane i upravljanje vlastitom potrošnjom energije.

– Tek kad Fond za zaštitu okoliša objavi subvencije, onda se ljudi uključuju – rekao je. Dodao je kako industrijski sektor danas ima puno veću motivaciju za upravljanje energijom jer je izložen tržišnim cijenama električne energije.

Više solarnih elektrana, više pitanja o dijeljenju energije

Slijedila je panel rasprava „Aktivni kupci i pametno upravljanje energijom“, na kojoj su sudionici raspravljali o rastu broja kućnih solarnih elektrana, energetskim zajednicama, regulatornim izazovima i ulozi digitalnih platformi, baterijskih sustava i fleksibilnosti u budućem energetskom sustavu.

Tina Jakaša, stručna direktorica u Petrolu, rekla je kako je Hrvatska posljednjih godina uspješno razvila model kupca-proizvođača energije te da danas na mreži postoji oko 46 tisuća distribuiranih izvora ukupne snage oko 1500 MW. Istaknula je da regulatorne nejasnoće vezane uz model kupca-samoproizvođača više uglavnom ne postoje, no upozorila je kako se sada otvaraju nova pitanja vezana uz dijeljenje energije i viškova proizvedene električne energije.

– Intencija modela bila je samodostatnost, ali podaci pokazuju da se to u praksi nije dogodilo – rekla je Jakaša. Pozivajući se na podatke HERA-e, upozorila je kako su mnogi korisnici predimenzionirali svoje solarne elektrane. Navela je da dio korisnika u mrežu predaje i do 18% više energije nego što iz nje preuzima, dok kućanstva čine oko trećine takvih slučajeva. Dodala je da je model net meteringa bio aktivan do prošle godine te da su pad cijena tehnologije i brojne lokalne subvencije dodatno ubrzali ulaganja u solarne elektrane. Govoreći o energetskim zajednicama i dijeljenju energije, upozorila je na velik jaz između interesa tržišta i regulatornog okvira.

– ZEZ (Zelena energetska zaduga) je zaprimio više od 150 zahtjeva zgrada za stambene solarne elektrane. Potražnja postoji, ali je to teško realizirati u praksi – rekla je.

Kao jedan od najvećih problema navela je neusklađenost zakona i provedbenih akata.

– U jednom zakonu imate aktivnog kupca, u drugom potrošača vlastite obnovljive energije, a onda se u provedbenim aktima potpuno pogubite – upozorila je Jakaša.

Damir Medved, zamjenik predsjednika Energetske zajednice Sjevernog Jadrana, rekao je kako u Hrvatskoj trenutačno postoje tri registrirane energetske zajednice, ali da nijedna još nije razmijenila ni kilovat energije među članovima.

– To je odgovor na pitanje funkcionira li sustav – rekao je Medved. Objasnio je da problem, prema njegovu mišljenju, nije nužno u samom regulatornom okviru, nego u njegovoj interpretaciji i provedbi. Istaknuo je kako je osnovna ideja energetskih zajednica vrlo jednostavna; povezivanje građana koji zajednički proizvode energiju i međusobno dijele viškove.

– Energetska zajednica je skupina građana koja ima proizvodnju, a višak energije raspodjeljuje članovima zajednice – rekao je. Naglasio je i socijalnu komponentu energetskih zajednica, posebno mogućnost uključivanja građana slabijeg ekonomskog statusa te povećanja otpornosti lokalnih zajednica. Govoreći o konkretnim problemima, rekao je kako je njihova zajednica trenutačno u arbitražnom postupku s HEP-ODS-om zbog neslaganja oko ugovora, dok istovremeno čekaju odluku regulatora. Kao primjer sporosti sustava naveo je i činjenicu da su godinu i pol čekali specifikaciju tablice za definiranje ključeva raspodjele energije među članovima zajednice.

– Kad imate prostor za interpretaciju, to nije dobro – upozorio je Medved. Dodao je kako bi upravo Ministarstvo gospodarstva trebalo okupiti sve relevantne dionike i pomoći u rješavanju otvorenih pitanja.

Mladen Perkov, direktor Inteligentne energije, rekao je kako se o pametnom upravljanju energijom ne može govoriti bez fleksibilnosti potrošnje i korištenja baterijskih sustava.

-Kakav račun dođe, dođe, tako danas još uvijek razmišljamo – rekao je Perkov. Objasnio je kako bi aktivni kupci, uz pomoć baterija i pametnih uređaja, mogli reagirati na tržišne signale i prilagođavati svoju potrošnju trenucima kada je električna energija jeftinija ili dostupnija.

– Korist imaju i kupci i operator distribucijskog sustava – rekao je. Na pitanje treba li Hrvatskoj posebno ministarstvo za obnovljive izvore energije, Perkov je odgovorio kako institucije već postoje, ali da je ključno da međusobno komuniciraju.

– Nije presudno tko će na dijalog pozvati, bitno je da se svi odazovu – rekao je.

Ivan Periša, direktor Sektora za vođenje sustava u HEP-ODS-u, rekao je kako je jedan od najvećih izazova današnjeg energetskog sustava brzina promjena. Podsjetio je da je elektroenergetska mreža 120 godina funkcionirala na potpuno drugačijem modelu, dok se danas sustav ubrzano mijenja zbog masovnog priključenja malih proizvođača energije.

– Nije problem samo što se paradigma mijenja, nego kojom se brzinom to događa – rekao je Periša. Naveo je da Hrvatska danas ima oko 48 tisuća elektrana ukupne instalirane snage oko 1,6 GW, pri čemu je čak 70% ukupnog kapaciteta instalirano u posljednje tri godine. Istaknuo je da je odgovor HEP-ODS-a na takve promjene digitalizacija poslovanja i transformacija procesa upravljanja mrežom.

– Dosad smo reagirali aktivno, a sada moramo postati proaktivni – kazao je Periša.

Energetska neovisnost počinje suradnjom građana, poduzetnika i lokalnih zajednica

Posljednji panel dana bio je na temu „Energija po mjeri zajednice – put do nižih troškova energije i veće energetske neovisnosti“, na kojem su sudionici raspravljali o energetskim zajednicama, PPA ugovorima, agregaciji energije i regulatornim okvirima koji bi trebali omogućiti aktivnije sudjelovanje građana, lokalnih zajednica i poduzetnika na energetskom tržištu.

Nađa Dizdarević, direktorica RenewXchange, pojasnila je razliku između energetskih zajednica, agregacije i PPA ugovora. Istaknula je kako energetske zajednice dijele energiju među članovima prema unaprijed definiranim pravilima, dok agregacija omogućuje zajednički nastup na tržištu s energijom iz različitih izvora. Govoreći o PPA ugovorima, rekla je kako se oni sklapaju između proizvođača energije i korporativnih kupaca, pri čemu je cilj proizvođača postići što višu cijenu električne energije i osigurati bankabilnost projekta. Predstavila je i digitalnu platformu RenewXchange, koju je opisala kao svojevrsni „Tinder za kupce i prodavatelje energije“.

– Kupce i prodavatelje energije povezujemo pomoću algoritama koje smo razvili in-house – rekla je N. Dizdarević. Pozivajući se na podatke platforme Pexapark, istaknula je kako je prošle godine u Europi sklopljeno 316 korporativnih PPA ugovora, dok ih je u Hrvatskoj tek nekoliko.

– Digitalna platforma danas je nužna za pokretanje sklapanja ugovora, a ne samo za njihovo ubrzavanje – rekla je.

Piotr Michalik, stručni suradnik u RE-Source Polandu, govorio je o iskustvima Poljske u razvoju PPA ugovora i energetskih klastera te upozorio na regulatorne pogreške koje bi Hrvatska trebala izbjeći. Kao jedan od najvećih problema izdvojio je tzv. „10H pravilo“, uvedeno u Poljskoj 2016. godine, prema kojem su vjetroelektrane morale biti udaljene najmanje deset puta više od ukupne visine turbine od najbližih stambenih objekata. U praksi je to značilo udaljenosti od oko 1,5 do 2 kilometra, čime je velik dio teritorija praktički postao nedostupan za razvoj novih vjetroelektrana. Michalik je rekao kako se pokazalo da takav model nije bio dobar te da je Poljska kasnije krenula u liberalizaciju pravila i smanjivanje minimalnih udaljenosti kako bi ponovno otvorila prostor za razvoj projekata obnovljivih izvora energije. Govorio je i o modelima prema kojima lokalne zajednice i gradovi u Poljskoj danas sklapaju PPA ugovore za opskrbu električnom energijom.

Doris Pajković, viša stručna suradnica u IRENA-i, govorila je o regulatornom okviru energetskih zajednica u Hrvatskoj i razlikama između energetskih zajednica građana i zajednica obnovljive energije. Istaknula je kako je Hrvatska tek na početku razvoja energetskih zajednica građana, dok su zajednice obnovljive energije još manje razvijene.

– Ako smo s građanskim zajednicama tek počeli, sa zajednicama OIE nismo ni na početku – rekla je Pajković. Objasnila je kako europska praksa pokazuje da razvoj energetskih zajednica često snažno podupire javni sektor, dok u Hrvatskoj javne institucije još uvijek gotovo uopće ne sudjeluju u takvim modelima. Kao primjer navela je projekte u Istarskoj županiji usmjerene na optimizaciju potrošnje energije u objektima javne namjene. Pajković je pojasnila i da se energija unutar zajednice može dijeliti isključivo ako je proizvedena unutar same zajednice te upozorila na brojne regulatorne nejasnoće i nedovoljnu prepoznatljivost energetskih zajednica u zakonodavnom okviru.

– Energetske zajednice jesu put do nižih troškova, ali ne i potpune energetske neovisnosti – rekla je.

Mladen Šicel, voditelj Odjela ugovaranja u KOER-u, rekao je kako je upravljanje energijom danas postalo pitanje upravljanja viškovima energije i fleksibilnosti sustava.

– Sve češće imamo problem viška energije – rekao je Šicel. Objasnio je kako proizvodnja iz obnovljivih izvora često ne odgovara trenutku potrošnje. Primjerice, energetske zajednice proizvode električnu energiju tijekom dana dok su građani na poslu, zbog čega dio energije ostaje neiskorišten.

– Mi se bavimo pitanjem što s tom energijom u datom trenutku – rekao je. Naglasio je i da su baterijski sustavi danas praktički nužni za daljnji razvoj solarnih elektrana.

– Nema smisla više ni raditi solarne elektrane bez baterija – rekao je Šicel.

Sanjin Vranković, pročelnik Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije i ravnatelj REA-e Kvarner, rekao je kako različiti modeli energetskih zajednica, agregacije i PPA ugovora mogu dovesti do kvalitetnih rezultata, ali da univerzalno najbolje rješenje ne postoji. Istaknuo je kako su analizirane prakse različitih europskih država, pri čemu je Austrija, prema njegovim riječima, otišla najdalje u razvoju energetskih zajednica.

– Najbolji model bit će onaj u kojem energijom dobro upravljamo i učinkovito je dijelimo – rekao je Vranković. Naglasio je kako je danas pitanje upravljanja energijom postalo pitanje sigurnosti te upozorio da je za daljnji razvoj potrebno maksimalno pojednostaviti procedure.

– Sve mora biti jasno i dostupno u roku od sedam dana; kako postati aktivni kupac, kako osnovati energetsku zajednicu i kako sklopiti PPA ugovor – rekao je. Dodao je da i u drugim europskim državama postoje velike razlike među regijama te da bi jasniji i jedinstveniji europski regulatorni okvir značajno pomogao razvoju energetskih zajednica. Govoreći o planovima u Primorsko-goranskoj županiji, rekao je da ozbiljno razmišljaju o pokretanju energetske zajednice, ali da zasad nisu krenuli u realizaciju upravo zbog nedovoljno jasnih pravila uključivanja javnih ustanova i tvrtki u takve modele.