Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) objavila je Prijedlog Metodologije za utvrđivanje naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu, koji je na javnom savjetovanju do 21. studenoga 2025. Na upit Jutarnjeg lista, OIEH je dao svoj osvrt na ključne odredbe i mogući utjecaj nove metodologije na projekte obnovljivih izvora energije.

1. Kako OiEH ocjenjuje sadržaj ključnih odredbi Metodologije za utvrđivanje naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu kao što su način izračuna naknade za priključenje i način određivanja jedinične cijene naknade za priključenje?

OIEH pozdravlja donošenje nove Metodologije za utvrđivanje naknade za priključenje, jer donosi veću transparentnost. Formule za izračun sada su javno dostupne, a predviđeno je i javno savjetovanje, što je važan iskorak.

Međutim, i dalje nije jasno koliki će dio troška izgradnje novih dijelova elektroenergetske mreže snositi proizvođači električne energije iz obnovljivih izvora, osobito kod visokog i vrlo visokog napona. To je ključno pitanje jer upravo ti troškovi često čine projekte financijski neisplativima. Riječ je o sistemskoj infrastrukturi koja čini temelj elektroenergetske mreže i treba se graditi i održavati neovisno o pojedinačnim projektima obnovljivih izvora energije, budući da služi cijelom sustavu, a ne samo pojedinim proizvođačima.

Podsjetimo, nositelji OIE projekata već sada plaćaju HOPS-u stvarne troškove izgradnje priključka do mreže, koji iznose od 10.000 do 80.000 eura po MW, ovisno o lokaciji. Uz to snose i ukupan trošak izgradnje vlastite transformatorske stanice, koji se kreće između 5 i 20 milijuna eura, također ovisno o lokaciji i naponskoj razini.

Unatoč tome, u trošak priključenja neopravdano se uključuju i troškovi obnove i zamjene dotrajalih dijelova mreže, kao i izgradnje novih vodova koje je HOPS, kao operator prijenosnog sustava, trebao financirati u sklopu redovnog planiranja razvoja mreže. Ti su zahvati bili predviđeni u HOPS-ovim desetogodišnjim planovima znatno prije pojave novih projekata obnovljivih izvora energije.

Posljedica takve prakse je da nijedan postupak priključenja na prijenosnu mrežu za elektrane kojima je HOPS nametnuo obvezu izgradnje novog 400 kV dalekovoda, nužnog za povezivanje južne i središnje/sjeverne Hrvatske, nije realiziran. Ako se i u novom izračunu zadrži takav pristup, situacija se neće bitno promijeniti.

Na kraju, postavlja se pitanje zašto HERA, iako raspolaže svim potrebnim podacima, nije već ranije odredila iznos naknade prema postojećoj metodologiji iz 2022. godine, čime bi se omogućio nastavak postupaka priključenja koji su trenutno u zastoju.

2. Hoće li donošenjem prijedloga Metodologije za utvrđivanje naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu i očekivanim njezinim usvajanjem biti uklonjene ključne prepreke za deblokiranje investicija u elektrane na obnovljive izvore energije ili je za deblokiranje potrebno donijeti još neke propise, ako da, koje?

Nova Metodologija neće ukloniti prepreke za ulaganja u obnovljive izvore energije jer i dalje ostavlja otvorenim ključno pitanje – koliki dio troška izgradnje buduće mreže trebaju snositi proizvođači. Naknada se sastoji od dva dijela: stvarnog troška priključenja koji će u prosjeku iznositi oko 65 €/MW, a koji u potpunosti plaćaju proizvođači, te jedinične naknade o kojoj HERA tek treba odlučiti. Problem je što je uveden koeficijent kojim HERA može diskrecijski odrediti udio proizvođača u trošku buduće mreže između 0 i 100 posto, bez jasnih kriterija. Time se proizvođačima nameće obveza financiranja razvoja mreže, ali bez jamstva da će nakon izgradnje elektrane moći predati svu proizvedenu energiju u sustav, što unosi veliku nesigurnost u investicijske odluke.

Osim toga, nova pravila znače i daljnju odgodu za projekte koji su pokrenuti 2024. godine, iako su investitori već uplatili više od 20 milijuna eura jamstava. Potrebno je stoga izmijeniti Zakon o tržištu električne energije, kako bi se omogućilo produljenje energetskih odobrenja projektima koji su zbog zastoja u radu HOPS-a i HERE izgubili dragocjeno vrijeme.

Kapacitet mreže u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj već je dovoljan za prihvat ovih novih elektrana, što potvrđuju i značajne količine električne energije koje uvozimo iz Mađarske preko istog tog visokog napona. Stoga je trenutni zastoj u razvoju novih projekata političke prirode, a ne posljedica stvarnih tehničkih ograničenja. U Dalmaciji, gdje se mogu očekivati veća opterećenja mreže, baterijska postrojenja i skladišta energije mogu u dovoljnoj mjeri nadomjestiti nedostatak kapaciteta mreže vrlo visokog napona.

Stajalište OIEH-a je jasno: jedinična naknada trebala bi iznositi 0 € sve dok Hrvatska ne ispuni svoje obveze iz Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP), prema kojem do 2030. mora instalirati dodatnih 3.000 MW obnovljivih kapaciteta. U tom razdoblju država treba osigurati razvoj sistemske infrastrukture koja će omogućiti ostvarenje tih ciljeva. Sve ključne nacionalne infrastrukturne projekte – željeznice, autoceste, plinovode – gradila je država, a korisnici ih plaćaju tek kad se priključe ili koriste mrežu i dobiju punu uslugu. Zato, ako i postoji naknada, ona se treba plaćati tek nakon izgradnje infrastrukture, a ne unaprijed, dok je realizacija još neizvjesna.