Jutarnji list donosi analizu najave ministra Ante Šušnjara o promjenama u sustavu potpora za obnovljive izvore energije, kao i reakciju OIEH-a.

Javni natječaj za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije, zajamčenom otkupnom cijenom, koji je Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) proveo krajem 2024., mogao bi, sudeći prema najavi ministra Ante Šušnjara da država više neće poticati proizvodnju struje iz sunca i vjetra, biti i posljednji.

– Naknada za obnovljive izvore energije u cijeni električne energije neće rasti, a za industriju se može samo smanjivati – poručio je Šušnjar, iz čijih je riječi jasno da će se budžet za poticaje „obnovljivaca“ i dalje puniti, ali da će biti raspoređivan na potpuno drugačiji način i u druge vrste investicije, kao što su baterijski spremnici. Prema ocjeni udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatska, Šušnjarove najave ne znače odmak od obnovljivih izvora energije, već, ističu, potvrdu njihove zrelosti i tržišne konkurentnosti.

– Proizvodnja električne energije iz sunčanih i vjetroelektrana danas je u potpunosti konkurentna i bez poticajnih cijena, zahvaljujući snažnom padu investicijskih troškova, ali i brzom razvoju tehnologija baterijskih spremnika koje značajno smanjuju problem varijabilnosti proizvodnje – napominju u OIEH-u.

Povrat razlike

Kao primjer tržišne konkurentnosti proizvodnje iz sunca, u OIEH-u navode podatak da je na javnom natječaju HROTE za dodjelu tržišne premije za sunčane elektrane snage iznad jednog megavata referentna tržišna cijena određena u rasponu od 48 do 59 eura po megavatsatu, što je, podsjećaju, značajno niže od prosječne cijene električne energije na veleprodajnom tržištu.

– Tržišna premija pritom znači da proizvođač od HROTE-a dobiva razliku ako električnu energiju na tržištu proda po nižoj cijeni od referentne, ali i da vraća razliku ako energiju proda po višoj cijeni, čime se osigurava ravnoteža i zaštita tržišta – napominju naši sugovornici iz OIEH-a.

– Gledat ćemo trošak cijelog sustava, ulaganja u mrežu, balansiranje, skladištenje, sigurnost opskrbe i otpornost na krize, u različitim scenarijima razvoja elektroenergetskog sustava – rekao je Šušnjar.

Njegova izjava da je država dosad za poticanje proizvodnje električne energije na sunce i vjetar uložila četiri milijarde eura odnosi se, prije svega, na naknadu za obnovljive izvore energije koju svaki građanin može vidjeti na računu za struju. Visinu naknade određuje Vlada, trenutačno iznosi 1,3 centa po potrošenom kilovatstatu, a prosljeđuje se Hrvatskom operatoru tržišta energije (HROTE). Tako prikupljen novac HROTE od 2007. isplaćuje proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora energije kao poticaj za proizvodnju.

Prihodi HROTE-a

Samo u 2024. HROTE je vlasnicima elektrana sunce i vjetar ukupno proslijedio 345,8 milijuna eura poticaja, od čega je iz naplaćenih naknada na računima za struju 213,7 milijuna eura. Ostali prihodi HROTE-a koji se prosljeđuju za poticaje proizvodnje iz „obnovljivaca“ izviru, među ostalim, iz prodaje električne energije koji su opskrbljivači električnom energijom dužni kupiti od HROTE-a, a riječ je o struji koja je proizvedena u postrojenju povlaštenih proizvođača na sunce i vjetar. U 2024. HROTE je po toj osnovi prikupio 63 milijuna eura.

Budući da su prvi poticaji prema „obnovljivcima“ isplaćeni za 2007., a uzevši u obzir iznos koji je naveo ministar Šušnjar, ispada da je u 18 godina prosječno 220 milijuna eura godišnje izdvajano za poticanje proizvodnje „zelene“ električne energije. Osim iz prikupljenih naknada, HROTE se financira i iz prodaje jamstava porijekla za električnu energiju proizvedenu u postrojenjima povlaštenih proizvođača.

Prodaja jamstava

– Investicija od četiri milijarde eura bila je opravdana i dugoročno isplativa. Ministrovu izjavu tumačimo kao usmjerenje budućih potpora prema tzv. baznim izvorima energije, odnosno onima čija proizvodnja ne ovisi o vremenskim prilikama. Proizvodnja električne energije iz bioplina i biomase uključuje stalne ulazne troškove sirovine, zbog čega je opravdano da se takve tehnologije i dalje potiču. S druge strane, geotermalne i nuklearne elektrane karakterizira izrazito visok trošak izgradnje, pa će za njihov razvoj biti potrebne znatno više razine potpora nego što je to bio slučaj za sunčane elektrane i vjetroelektrane – ističu u OIEH-u.

Krajem 2024. u sustavu poticaja HROTE-a bile su 1232 elektrane ukupne priključne snage 646 megavata. Daleko najviše je sunčanih elektrana, 1120, slijede elektrane na biomasu (35) i bioplinska postrojenja (30).

Iskorak solara

Iako brojčano zaostaju, vjetroelektrane (13) prednjače po instaliranoj snazi u poticajima s 463 megavata i s udjelom od 71,7 posto u „kolaču“ instalirane snage elektrana koje su u sustavu poticaja. Ukupni kapacitet solara u poticajima je 46 megavata, elektrane na biomasu sudjeluju u tom kolaču s 87 megavata, hidroelektrane s 5,2 megavata, elektrane na bioplin s 34,7 megavata, dok je krajem 2024. u sustavu poticaja bila samo jedna geotermalna elektrana priključne snage 10 megavata i s udjelom od 1,5 posto u ukupnom instaliranom kapacitetu povlaštenih proizvođača.

Autor: Vedran Marjanović