Kako je moguće sačuvati okoliš i bioraznolikost uz brži razvoj OIE kakav zahtijeva REPowerEU – bila je tema Panela Zaštita okoliša uz daljnji razvoj vjetroelektrana na Danima dobroga vjetra u Dubrovniku. Panel je moderirala Mirna Mazija direktorica tvrtke Supernatural. Odmah na početku Aljoša Duplić, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja RH, istaknuo je kako se nalazimo u doista teškim vremenima. Prvo klimatske promjene, potom pandemija, a sad rat i energetska kriza. „EU green deal nam je dao plan za borbu protiv klimatskih promjena, no nije na žalost uključio bioraznolikost i zato je važno da se toj temi, kao i boljoj zaštiti okoliša pokloni veća pažnja, a plan REPowerEU se odlično nastavlja na Green deal“, rekao je. Nakon desetljeća gradnje OIE projekata uočene su poteškoće koje su se mogle izbjeći da su postojale karte osjetljivosti – s tim su se složili svi panelisti.  

Hein Prinsen, kozultant iz Bureau Waardenburg, prenoseći iskustva iz svoje zemlje opisao je kako Nizozemci grade velike vjetroelektrane već 20 godina, no kako su tek nedavno, kad je organizacija BirdLife donijela karte osjetljivosti, iskrsnuli ozbiljni problemi. Često projekti završavaju na sudu jer su građeni ili planiraju biti građeni na koridorima ptica i blizu parkova prirode. Zbog prenapučenosti zemlje se i nemaju gdje graditi. „Karte osjetljivosti su došle prekasno, no mi ih ne shvaćamo kao nešto što će zaustaviti projekt već kao putokaz za ono što treba napraviti i koje mjere primijeniti prilikom izgradnje da bi životinjski svijet imao od njih maksimalnu korist“, rekao je Hein.

Karte osjetljivosti su se već počele primjenjivati za brojne mjere zaštite životinjskog svijeta, no nekada upućuju i na ozbiljnije probleme. Primjerice, zbog jedne vrste škanjca lokalna je zajednica u Nizozemskoj zahtijevala da se turbine gase u vrijeme razmnožavanja. Takve je informacije je korisno znati unaprijed, prije početka gradnje.

Arnaud Bellanger, direktor Statkrafta za Francusku i Hrvatsku, tvrtke koja je tek godinu dana na našem tržištu, ali ima ogromno iskustvo u gradnji i upravljanju projektima OIE, poručuje da je važno adaptivno upravljanje i suradnja s lokalnom zajednicom, pravovremeno planiranje i rješavanje problema uz pomoć karata osjetljivosti i drugih alata. Ako se problemi pojave neplanirano, poput promjene ruta ptica ili šišmiša, tada se koriste inovativna rješenja. Jedna lopatica obojena u crno s njihove vjetroelektrane u Norveškoj poprimila je veliku medijsku pažnju jer je zahvaljujući njoj uočeno da je stradavanje ptica smanjeno za čak 70%.

Hrvatska će imati nekoliko karata ranjivosti koje će uključivati karte osjetljivosti za ptice, karte osjetljivosti za šišmiše, za staništa i za velike zvijeri. Bit će tu i karta koja analizira infrastrukturu postojećih prostornih planova za odobrene projekte kao i za one koji će se tek izvoditi, a savršeno će se naslanjati na Go-to područja, zone za brzi razvoj OIE projekata – poručio je Aljoša Duplić.

Go-to područja je većina panelista ocijenila iznimno pozitivnom inicijativom EU. To su područja u kojima nema većeg utjecaja na okoliš pa će zato biti određena za lakše i brže ishođenje dozvola za OIE projekte. Ako dozvole nisu izdane u roku godinu dana smatrat će se da je rješenje pozitivno i može se odmah krenuti s realizacijom projekta. Hrvatska ta područja, kao i ostale zemlje EU, ponajprije mora identificirati i jasno označiti, što se očekuje do kraja sljedeće godine.

Ivan Strunje, Business Development Manager iz NEOEN-a, vidi veliku šansu za razvoj OIE projekata u Go-to područjima. “Nisu svi projekti jednako važni, a izdvajanjem zona u kojima nema većeg utjecaja na okoliš štedi se na vremenu koje bi se trebalo usmjeriti prema projektima koji će imati utjecaj na okoliš pa je jasno da će ishođenje dozvola za njih trajati duže.“

Dalibor Hatić, direktor OIKON instituta za primijenjenju ekologiju, napomenuo je da očekuje dobro regulirana pravila za izdvajanje Go-to područja i napomenuo kako se Hrvatska našla u problemima zbog prijašnjih planova koji nisu jasno definirali zone zaštite okoliša i biodiverziteta za gradnju OIE projekata. Istaknuo je kako je izbor lokacije prvi i najvažniji korak, s čim su se složili svi panelisti. „Zbog lošeg izbora lokacije zna se dogoditi da 3 od 4 projekta nekad dobiju odbijenicu“, naveo je iz iskustva. Spomenuo je i primjer SAD-a koji imaju sličnu statistiku. Ondje tek 25 do 50 posto projekata OIE dobije zeleno svjetlo baš zbog lošeg izbora lokacije. Smije li se uopće brzi razvoj OIE proglasiti pitanjem od nacionalnog interesa, izjednačeno očuvanju okoliša i biodiverziteta, kako zahtijeva REPowerEU – zapitao se.

Hein Prinsen je odgovorio da tu za Nizozemsku nema sumnje, jednoglasno su se kao društvo složili:  „Upravo zbog klimatskih promjena je prelazak na obnovljive izvore energije postao najvažnije pitanje u državi, pitanje od strateškog interesa izjednačeno je očuvanju okoliša“. Ne čudi zato da im se daje isti značaj, što do sad nije bio slučaj, zaključila je većina panelista.  

Tranzicija na OIE neće biti moguća bez digitalizacije procesa, ali i nužnog ulaganja u ljudske kapacitete u svim mjerodavnim institucijama. Arnaud Bellanger je spomenuo kako Statkraft uvijek angažira lokalne resurse u ljudstvu i uslugama, ali da je to na lokacijama u Hrvatskoj bilo teško. S tim se nije složio Dalibor Hatić rekavši da Hrvatska ima stručan i kompetentan kadar, ali da je problem u velikom broju zahtjeva koje zbog prezauzetosti nema tko obraditi. Zato je ulaganje u ljudske kapacitete ključno, što predviđa i plan REPowerEU.

Panel je bio odlično mjesto da developeri, tvrtke koje zadiru u prirodu i grade velike projekte u okolišu, pokažu kako grade odnose povjerenja s lokalnom zajednicom, što nije uvijek jednostavno. „Za razliku od investitora, developeri prate projekt od početka do kraja i jasno je da blisko surađujemo s lokalnim zajednicama jer je i njima jako važno znati tko će im biti susjedi sljedećih 30 godina. Zato se ulaže mnogo više truda i pažnje”, poručio je Ivan Strunje. Dodao je da se svakom ozbiljnom developeru više isplati u početku uložiti više novca u zaštitu prirode, nego kasnije ispaštati uz mnogo veću financijsku štetu.

Hein Pristen i Dalibor Hatić su ustvrdili da nisu uvijek svi spremni primijeniti mjere poput gašenja turbina, ugrađivanja kamera ili biosenzora. No i to se mijenja. Sve je više onih koji su spremni za dijalog. Sve je to važno kako bi se doista ostvario snažniji razvoj kakav nam treba i zbog zaštite okoliša, ali i zbog naše energetske sigurnosti.

Ivan Strunje pohvalio je i ulogu Udruženja OIEH koje je na vrijeme prepoznalo važnost takvog dijaloga, te od prošle godine kroz Radnu skupinu Zaštita okoliša okuplja sve dionike procesa upravo s ciljem bržeg i kvalitetnijeg pronalaženja rješenja.  

Često stručnjaci zaštite okoliša ne razumiju investitore i developere, ali i obrnuto. Na ovom panelu uz jasno izražavanje suprotstavljenih stavova, što je ideja ovoga razgovora – dolazimo do rješenja. “Neka nam to postane platforma za postizanje ciljeva“, zaključila je modratorica Mirna Mazija.