OECD: Hrvatska mora ubrzati proizvodnju energije iz sunca i vjetra

02/02/2026

Glavni tajnik Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) Mathias Cormann predstavio je drugi Ekonomski pregled OECD-a za Hrvatsku, važan korak u procesu pristupanja Hrvatske OECD-u koji se očekuje ove godine. Krajem prošlog tjedna, u sklopu službenog posjeta Republici Hrvatskoj, Cormann je naglasio kako izvješće donosi sveobuhvatnu analizu makroekonomskih kretanja, stambene politike, energetske učinkovitosti, zelene tranzicije te demografskih izazova.

U nastavku donosimo ključne poruke izvješća vezane uz zelenu tranziciju i obnovljive izvore energije.

Dekarbonizacija elektroenergetskog sektora i ubrzavanje razvoja obnovljivih izvora energije

Obnovljivi izvori već imaju relativno velik udio u proizvodnji električne energije, ali je potrebno dodatno ubrzati njihovo širenje. Udio obnovljivih izvora kontinuirano raste tijekom posljednjeg desetljeća, ponajviše zahvaljujući nedavnom razvoju vjetroelektrana. U 2024. godini udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije u Hrvatskoj iznosio je 73 %, što je jedan od najviših udjela u OECD-u, zahvaljujući značajnim hidroenergetskim resursima. Vlada planira povećati udio obnovljivih izvora u potrošnji električne energije (uključujući uvoz nuklearne energije iz Slovenije) s 55,5 % u 2022. na 76,7 % do 2030. godine.

Jačanje obnovljivih izvora nužno je zbog rasta potražnje za električnom energijom uslijed elektrifikacije, koja bi se trebala povećati s oko 1 700 TWh u 2023. na više od 1 900 TWh do 2030., kao i zbog planiranog zatvaranja Plomina, jedine hrvatske elektrane na ugljen. Udio ugljena u proizvodnji električne energije pao je s oko 20 % u 2016. na 8 % u 2023. Plomin bi trebao biti zatvoren 2032., kasnije nego u većini europskih zemalja, ali bi mogao prestati s radom i ranije jer visoke cijene emisijskih jedinica u EU ETS-u smanjuju konkurentnost ugljena. Ubrzavanje izlaska iz ugljena smanjilo bi emisije stakleničkih plinova, poboljšalo kvalitetu zraka i dodatno naglasilo potrebu za bržim razvojem obnovljivih izvora.

Razvoj obnovljivih izvora, osobito vjetra i sunčanih elektrana, mora se ubrzati. Unatoč iznimno dobrim solarnim resursima, s 2 000 do 2 700 sunčanih sati godišnje, sunčana energija je 2024. činila tek 4,6 % proizvodnje električne energije. To je jedan od najnižih udjela u OECD-u i EU-u te znatno zaostaje za zemljama sa sličnim solarnim potencijalom. Proizvodnja iz sunca dobro odgovara hrvatskom obrascu potrošnje, obilježenom ljetnim vršnim opterećenjima i smanjenom hidroproizvodnjom. Očekuje se da će se ti sezonski obrasci dodatno pojačati zbog klimatskih promjena. Procijenjeni solarni potencijal iznosi oko 7 GW, od čega 1,5 GW otpada na krovne sustave. Aktiviranje tog potencijala ključno je za pokrivanje rastuće potražnje.

Razvoj obnovljivih izvora suočava se s brojnim izazovima. Glavne prepreke su zagušenja u mreži, spori postupci izdavanja dozvola i administrativno ograničene cijene električne energije. Zastarjela mreža sve više otežava priključenje novih elektrana, iako bi planirana ulaganja u modernizaciju i proširenje mreže trebala ublažiti taj problem. Dodatno, razvoj usporava nedovršen regulatorni okvir. Primjerice, nejasnoće oko novih naknada za priključenje na mrežu stvorile su regulatornu nesigurnost zbog koje su se neki investitori povukli. Unatoč određenom napretku, rokovi izdavanja dozvola za velike solarne i vjetroelektrane među najdužima su u EU-u i znatno prelaze europske smjernice.

Vlada razmatra uspostavu posebnih zona za ubrzani razvoj obnovljivih izvora s unaprijed osiguranim priključkom na mrežu. Za dodatno skraćivanje rokova potrebno je jačati administrativne kapacitete te pojednostaviti postupke – primjerice, ublažavanjem pojedinih okolišnih procedura, kao u Njemačkoj. Uspostava „one-stop-shop“ sustava za izdavanje dozvola smanjila bi administrativno opterećenje proizvođača. Uvođenje jasnih rokova za lokalna tijela te pravila „šutnja znači odobrenje“, kao u Italiji za male OIE projekte, dodatno bi ubrzalo postupke.

Krovne sunčane elektrane bilježe rast, ali potreban je snažniji zamah. Zbog sporih dozvola i mrežnih ograničenja većina novog rasta dolazi iz krovnih sustava. Iako su ekonomski skuplji od velikih projekata, zahtijevaju manje ulaganja u mrežu, imaju manji utjecaj na okoliš i povećavaju otpornost sustava. Vlada je ukinula PDV na solarne panele, uklonila dio regulatornih prepreka i izmijenila pravila glasovanja u višestambenim zgradama. Ipak, ugradnja u višestambenim objektima i dalje je vrlo ograničena zbog zastarjelih vlasničkih odnosa i restriktivnih pravila priključenja.

Poticaji za krovne sustave oslabljeni su umjetno niskim cijenama električne energije za kućanstva, ograničenima na 0,07 EUR/kWh. Uklanjanje tog ograničenja vratilo bi tržišne signale. Dodatne mjere, poput obvezne ugradnje solarnih panela na velika parkirališta, kao u Francuskoj i Sloveniji, mogle bi ubrzati širenje i istovremeno osigurati zaštitu od vrućine. Šire uvođenje digitalnog sustava izdavanja dozvola, kakav se testira u Zagrebu, smanjilo bi administrativne troškove.

Sustavi potpore trebali bi biti usmjereni na nove tehnologije. Prelazak s zajamčenih otkupnih cijena na aukcije s ugovorima za razliku u cijeni bio je pozitivan korak. U budućnosti je potrebna dodatna potpora tehnologijama u razvoju, poput plutajućih solarnih elektrana, geotermalne energije i pučinskih vjetroelektrana. Hrvatska ima značajan geotermalni potencijal za stabilnu proizvodnju bez emisija, a potencijal pučinskog vjetra procjenjuje se na 25 GW.

Rast udjela varijabilnih izvora zahtijeva veću fleksibilnost sustava kroz međusobne interkonekcije, skladištenje energije i upravljanje potrošnjom. Hrvatska već ispunjava EU cilj od 15 % međusobne povezanosti, a planira se dodatno jačanje veza, osobito s Bosnom i Hercegovinom. Iz Mehanizma za oporavak i otpornost izdvojeno je 640 milijuna eura za mrežu i skladištenje. Trenutačni kapacitet skladištenja iznosi oko 1 GW, uglavnom kroz reverzibilne hidroelektrane. Nacionalni plan predviđa dodatna ulaganja od 250 milijuna eura u oko 250 MW baterijskih sustava.

Potrebno je ojačati i upravljanje potrošnjom. Uvođenje pametnih brojila još je ispod 30 %, što ograničava korištenje dinamičkih tarifa. Hrvatska ujedno pruža najmanje informacija potrošačima na računima za električnu energiju među članicama EU-a. Bolje informiranje, primjerice usporedbe s prosjekom ili povijesnom potrošnjom, može potaknuti racionalnije korištenje energije.

Moguće širenje nuklearne energije zahtijeva pažljivu procjenu. Nuklearna energija pokriva oko 15 % potrošnje električne energije. Radni vijek NE Krško produžen je do 2043., a razmatra se zajednička izgradnja novog bloka sa Slovenijom. U 2025. osnovana je radna skupina za istraživanje opcija, uključujući male modularne reaktore, te pripremu novog zakonodavnog okvira. Svako proširenje nuklearnih kapaciteta mora se temeljiti na sveobuhvatnoj analizi troškova i koristi koja uključuje izgradnju, skladištenje otpada i razgradnju postrojenja. Procijenjeni trošak nove elektrane iznosi između 9,6 i 15,4 milijardi eura, ali iskustva drugih europskih projekata pokazuju značajne rizike prekoračenja troškova i kašnjenja, zbog čega je nužno robusno planiranje rizika.

Smanjenje emisija CO₂: napredak uz strukturne rizike

Hrvatska je značajno smanjila emisije stakleničkih plinova – između 2007. i 2023. smanjene su za 20 %, nakon što su dosegnule vrhunac 2007. godine. Smanjenje je prvenstveno rezultat povećanja energetske učinkovitosti, a u manjoj mjeri dekarbonizacije potrošnje energije, osobito u energetskom sektoru i prerađivačkoj industriji. Emisije iz prometa i dalje rastu.

OECD naglašava da daljnje smanjenje emisija povezanih s energijom zahtijeva povećanje energetske učinkovitosti, zaustavljanje rasta emisija iz prometa i odlučan zaokret s fosilnih goriva prema obnovljivim izvorima energije. Takvo smanjenje može istodobno poboljšati energetsku sigurnost. Hrvatska je i dalje snažno ovisna o uvozu fosilnih goriva – oko 75 % prirodnog plina i 78 % nafte dolazi iz inozemstva.

Iako planovi širenja domaće proizvodnje nafte i plina mogu kratkoročno smanjiti ovisnost o uvozu, OECD upozorava da ulaganja u infrastrukturu za fosilna goriva nose rizik usporavanja tranzicije i stvaranja neiskoristive imovine u kontekstu cilja EU-a o klimatskoj neutralnosti. Prema scenarijima Međunarodne agencije za energiju (IEA), za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. nisu potrebna nova ulaganja u opskrbu fosilnim gorivima.

Emisije povezane s energijom čine više od dvije trećine ukupnih emisija, ali su ispod prosjeka EU-a zahvaljujući relativno visokom udjelu obnovljivih izvora. Oni su 2023. činili 26 % ukupne opskrbe energijom i 69 % proizvodnje električne energije. Promet je najveći pojedinačni izvor emisija s udjelom od 30 %, dok energetski sektor sudjeluje sa 16 % ukupnih emisija.

Smanjenje emisija iz prometa

Smanjenje emisija u prometu zahtijeva povećanje udjela vozila s niskim ili nultim emisijama te smanjenje ovisnosti o osobnim automobilima jačanjem javnog prijevoza, hodanja i bicikliranja. Emisije iz prometa snažno su rasle između 2000. i 2023., dok se vlasništvo nad vozilima gotovo udvostručilo. Udio putovanja osobnim automobilom porastao je na 84 %, iznad prosjeka EU-a, a vozni park star je u prosjeku 13 godina.

Potrebno je ojačati poticaje za smanjenje ovisnosti o automobilima. Ulaganja u cestovnu infrastrukturu uz rast broja vozila dovela su do značajnih prometnih gužvi i problema s kvalitetom zraka, osobito u urbanim područjima. Zagreb je 2023. i 2024. bio među 25 najzagušenijih gradova u Europi te se često suočava s lošom kvalitetom zraka.

Hrvatska ima jedan od najnižih udjela ulaganja u željezničku infrastrukturu u odnosu na ukupna ulaganja u kopneni promet među zemljama EU-a. Ne postoje brze željezničke linije, mreža je pretežno jednokolosiječna, a manje od 40 % pruga je elektrificirano, što je ispod prosjeka EU-a. Kako bi se to promijenilo, vlada je najavila ulaganja veća od 4 milijarde eura u željezničke projekte tijekom sljedećeg desetljeća, uglavnom uz sufinanciranje EU-a.

Udio električnih vozila u prodaji novih automobila bio je najniži u EU-u 2025. godine, a njihov udio u ukupnom voznom parku 2024. ostao je ispod 1 %. Odluka o kupnji električnog vozila često ovisi o cijeni, operativnim uštedama, dosegu vozila i dostupnosti punionica. Ključna prepreka širem prihvaćanju ostaje nedovoljno razvijena mreža punionica – Hrvatska ima jednu od najnižih gustoća punjenja u EU-u. Plan je udvostručiti broj punionica, uključujući 100–200 brzih stanica na glavnim prometnim koridorima.

Smanjenje emisija iz zgrada

Sektor zgradarstva i dalje je energetski neučinkovit. Zgrade čine 42 % konačne potrošnje energije i 12 % nacionalnih emisija stakleničkih plinova. Između 2010. i 2023. energetska intenzivnost u stambenom sektoru smanjena je za 25 %, što odražava napredak u energetskoj učinkovitosti i obnovi zgrada. Ipak, hrvatski fond zgrada znatno je manje učinkovit nego u većini zemalja OECD-a.

Većina višestambenih zgrada potječe iz razdoblja socijalizma (1945. – 1990.) i obilježena je slabom toplinskom izolacijom te zastarjelim građevinskim tehnikama i materijalima, što rezultira niskom energetskom učinkovitošću. Hrvatska se suočava s dvostrukim izazovom: potrebom za grijanjem zimi i sve većom potrebom za hlađenjem tijekom sve toplijih ljeta. Taj pritisak dodatno pojačava sezonski rast turizma koji povećava potražnju za hlađenjem.

Hrvatska se obvezala smanjiti emisije CO₂ iz zgrada za najmanje 80 % do 2050. godine. Taj cilj pridonosi europskim klimatskim ciljevima, ali još nije u potpunosti usklađen s Direktivom EU o energetskim svojstvima zgrada (EPBD), koja predviđa potpunu klimatsku neutralnost do 2050. Za smanjenje emisija u sektoru zgrada ključno je ubrzati obnovu postojećeg fonda zgrada, prijeći na niskougljične izvore grijanja te postupno ukinuti subvencije za prirodni plin.