Obnovljivi izvori energije već su danas najjeftiniji oblik proizvodnje električne energije u Europi. Ipak, rasprava o energetskoj tranziciji ne svodi se samo na cijenu proizvodnje. Ona obuhvaća i pitanja ulaganja u elektroenergetske mreže, skladištenje energije te osiguravanje stabilnosti i pouzdanosti sustava.

Na ta pitanja odgovara nova studija organizacije WindEurope, izrađena u suradnji s tvrtkom Hitachi Energy i objavljena krajem 2025. godine. Studija donosi sveobuhvatnu analizu ukupnih troškova europskog energetskog sustava do 2050. godine te uspoređuje različite putanje energetske tranzicije.

Pet scenarija razvoja energetskog sustava

Analiza obuhvaća pet energetskih scenarija. Četiri scenarija vode prema klimatskoj neutralnosti do 2050. godine, dok peti, tzv. scenarij „sporog prijelaza“, polazi od pretpostavke da Europa ne uspije ostvariti svoje energetske i klimatske ciljeve.

Scenariji koji se u većoj mjeri oslanjaju na nuklearnu energiju, vodik ili tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika (CCS) pokazuju se skupljima u odnosu na scenarij temeljen na visokom udjelu obnovljivih izvora energije. Do 2050. godine razlike u ukupnim troškovima sustava između pojedinih scenarija kreću se od 487 do čak 860 milijardi eura.

Ukupni troškovi sustava: kratkoročne i dugoročne razlike

Studija pokazuje da se u ranim fazama tranzicije razlike među scenarijima mogu činiti relativno male. U 2030. godini scenarij sporog prijelaza bilježi oko 1,1 % niže ukupne troškove u usporedbi s Renewables+ scenarijem.

Međutim, kako se tranzicija nastavlja, troškovi scenarija sporog prijelaza ubrzano rastu. Već prije 2035. godine ukupni troškovi tog scenarija premašuju troškove scenarija temeljenog na obnovljivim izvorima. Do 2040. godine Renewables+ scenarij je 217 milijardi eura povoljniji, dok se do 2050. razlika povećava na 663 milijarde eura.

Na dulji rok, razlike među scenarijima postaju još izraženije. Do 2050. godine ukupni troškovi sustava razlikuju se od 487 do čak 860 milijardi eura, ovisno o odabranoj putanji razvoja energetskog sustava.

Uštede, sigurnost i otpornost sustava

Kumulativne uštede ostvarene razvojem energetskog sustava temeljenog na obnovljivim izvorima iznose 1,6 bilijuna eura u usporedbi sa scenarijem u kojem Europa ne uspije ostvariti klimatsku neutralnost. Već do 2035. godine razlika iznosi 331 milijardu eura, a najveći dio dodatnih troškova u scenariju sporog prijelaza proizlazi iz trajne potrošnje fosilnih goriva i troškova emisija ugljika.

Studija također pokazuje da scenarij s visokim udjelom obnovljivih izvora donosi veću energetsku sigurnost. Ovisnost o uvozu energenata u tom scenariju pada na 22 % ukupne opskrbe energijom do 2050. godine, dok u scenariju sporog prijelaza doseže 54 %. Time se smanjuje izloženost vanjskim šokovima i geopolitičkim rizicima, kakvi su se snažno očitovali tijekom energetske krize nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Širi učinci koji nisu uključeni u troškovne izračune

Važno je istaknuti da studija ne uključuje dodatne troškove povezane s klimatskim štetama, gubitkom bioraznolikosti, zdravstvenim posljedicama onečišćenja, kao ni s ekonomskom, društvenom i političkom nestabilnošću uzrokovanom korištenjem fosilnih goriva. Brojne druge analize pokazale su da bi uključivanje tih čimbenika dodatno povećalo prednost scenarija temeljenog na obnovljivim izvorima energije.

Preporuke za europske i nacionalne politike

Kako bi se koristi energetskog sustava temeljenog na obnovljivim izvorima ostvarile što ranije, studija upućuje niz preporuka Europskoj uniji i nacionalnim vladama:

• snažno povećati ulaganja u elektroenergetske mreže, uz bolje strateško planiranje i anticipativna ulaganja
• ubrzati izdavanje dozvola za projekte obnovljivih izvora energije kroz digitalizaciju i punu primjenu novih EU pravila
• smanjiti investicijski rizik u vjetroenergetici kroz stabilan sustav dvosmjernih ugovora za razliku (CfD)
• potaknuti elektrifikaciju potrošnje energije, koristeći dostupne EU financijske instrumente, uključujući one namijenjene dekarbonizaciji industrije
• uskladiti poreznu politiku kako bi se potaknula elektrifikacija i uklonila nepovezana davanja s računa za električnu energiju
• ojačati europski lanac vrijednosti u sektoru vjetroenergije radi jačanja strateške autonomije i gospodarskog rasta

Studija potvrđuje da je Europa već duboko zakoračila u energetsku tranziciju. U posljednjih 25 godina udio vjetra i sunca u proizvodnji električne energije porastao je s manje od 1 % na oko 30 %, dok su emisije smanjene za gotovo trećinu, a gospodarstvo je istodobno nastavilo rasti. U tom kontekstu, ukupni troškovi energetskog sustava postaju ključni kriterij za donošenje budućih odluka i upravo tu se prednost sustava temeljenog na obnovljivim izvorima najjasnije očituje.

Studija je dostupna na službenim stranicama WindEurope na sljedećoj poveznici.