Državne potpore za skladištenje energije preskupe i nedostupne većini korisnika
Ministarstvo gospodarstva objavilo je Program dodjele državnih potpora za postrojenja za skladištenje vlastite proizvodnje električne energije za potrebe odgođene isporuke energije u mrežu, koji je dio Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) i ima za cilj potaknuti razvoj baterijskih sustava za pohranu energije iz vlastite proizvodnje. Iako u OIEH-u pozdravljamo ovu inicijativu, upozoravamo na niz ograničenja koja bi mogla ugroziti učinkovitost samog programa.
Baterije ključne za stabilnost sustava
Kako bi se Hrvatska mogla osloniti na veće kapacitete obnovljivih izvora energije, istodobno mora osigurati stabilnost elektroenergetske mreže, a baterijski sustavi su jedan od ključnih alata za to. Stoga smatramo da lokacija baterijskog sustava treba biti jedan od glavnih kriterija za odobravanje potpora, jer o tome ovisi koliko će sustav pridonijeti stabilnosti i učinkovitosti mreže.
Važno je istaknuti da su iz Programa isključeni samostalni baterijski sustavi, jer je za njihovu potporu bilo potrebno prethodno odobrenje Europske komisije. To pokazuje da se s izradom Programa krenulo prekasno i da njime, nažalost, nisu obuhvaćena upravo ona postrojenja koja su za elektroenergetski sustav najvažnija.
Također treba naglasiti važnost uključivanja svih relevantnih dionika u razvoj i vrednovanje kriterija – prije svega operatora distribucijske i prijenosne mreže – kako bi se program uskladio s realnim potrebama sustava.
Program (ne)prilagođen korisnicima
Najveća zamjerka odnosi se na vrlo visok minimalni prag za prijavu, koji iznosi čak 1 milijun eura. S obzirom na to da potpora pokriva maksimalno 30% investicije, to znači da vrijednost projekta mora biti barem 3 milijuna eura. Ovakav prag automatski isključuje kućanstva, manja poduzeća i industrijske pogone s vlastitom proizvodnjom iz OIE-a, koji bi mogli imati znatan pozitivan utjecaj na mrežu i vlastitu samodostatnost.
Još je problematičniji odnos planiranih ulaganja i stvarne tržišne cijene baterijskih sustava. Naime, prema planu je planirano dodijeliti 50 milijuna eura potpora za izgradnju 60 MWh kapaciteta skladištenja električne energije. Uzmemo li u obzir da će potpore iznositi maksimalno 30% ukupnog troška investicije, ispada da je trošak jednog MWh procijenjen na gotovo 2,8 milijuna eura, dok se tržišna cijena kreće ispod 300 tisuća eura po MWh.
Stoga predlažemo da se minimalni prag prihvatljivosti revidira i postavi na razinu koja bolje odgovara realnim investicijskim kapacitetima širokog spektra korisnika. Kao primjer, predlažemo snižavanje donje granice troška ukupne investicije za baterijske sustave u sklopu proizvodnih postrojenja na iznos od 100.000 EUR.
Tko je sve isključen?
OIEH predlaže da se program proširi na tri skupine korisnika:
Kućanstva koja već imaju sunčane elektrane i žele ih nadograditi baterijama – s naglaskom na ona koja nisu dobila potporu Fonda u prethodnim pozivima.
Komercijalne i industrijske korisnike (C&I) – poduzeća koja koriste vlastitu energiju iz OIE-a i žele povećati svoju neovisnost i stabilnost sustava.
Velike baterijske sustave povezane na mrežu – posebice na lokacijama gdje je mreža već zagušena. OIEH je u tom smjeru u suradnji s EBRD-om pokrenuo izradu studije o identifikaciji mjesta zagušenja u elektroenergetskoj mreži Hrvatske koja treba poslužiti u određivanju prioritetnih lokacija za ovakve projekte, i predlaže da se rezultati te studije koriste kao podloga za dodjelu sredstava.
Zaključak: Program, iako ide u dobrom smjeru, trenutno je preusko postavljen i financijski neodrživ za širi krug korisnika. Ako želimo jačati otpornost sustava i ubrzati zelenu tranziciju, potrebno je omogućiti dostupnost potpora i manjim projektima, a kriterije oblikovati u skladu s realnim potrebama i mogućnostima svih korisnika elektroenergetskog sustava.











