Postizanje neto nulte emisije štetnih plinova do sredine stoljeća zahtijevalo bi dodatnih 1.000 do 2.000 milijardi dolara ulaganja godišnje. Postigne li se taj cilj, pad životnog standarda u razvijenim i zemljama u razvoju iznosit će nakon 2050. godine manje od 0,5 posto globalnog BDP-a, pokazalo je u srijedu objavljeno istraživanje Komisije za energetsku tranziciju (ETC), globalne koalicije 40 proizvođača energije, industrijskih tvrtki i financijskih institucija, uključujući ArcelorMittal, HSBC, BP, Shell, Orsted i Bank of America, čiji je cilj gospodarstavo s neto nultom emisijom štetnih plinova od 2050.
Nužna su i dramatična poboljšanja u energetskoj učinkovitosti, a godišnja ponuda struje morat će porasti četiri do pet puta da bi dosegnula 90.000 do 115.000 teravat sati. Godišnji rast kapaciteta za proizvodnju struje iz vjetra i Sunca morat će biti pet do šest puta veći nego u 2019., prenosi N1.
U zgradama, prometu i industrijskom sektoru trebalo bi koristiti samo energiju iz obnovljivih izvora odnosno vodik u slučajevima kada to nije moguće. Sva preostala potrošnja energije trebala bi se dekarbonizirati hvatanjem i skladištenjem ugljika i održivom bioenergijom.
„Nema sumnje da je tehnički i ekonomski moguće postići gospodarstvo s nultom razinom ugljika, što moramo napraviti do 2050.; nula mora značiti nulu, a ne plan koji se oslanja na trajnu i razgranatu upotrebu ‘nadoknada’ za uravnoteženje nastavljenih emisija”, upozorio je dopredsjednik ETC-a Adair Turner te upozorio da je ključno poduzeti nešto u sljedećem desetljeću jer će u suprotnom biti prekasno.
Kina ima resurse i tehnologiju da postane bogata, razvijena ekonomija bez ugljika do 2050. Sve zemlje u razvoju trebale bi biti u mogućnosti postići neto nultu razinu emisija najkasnije do 2060. godine, no bit će potrebna ulaganja u razvoj kako bi se privukli privatni ‘zeleni’ investitori, zaključuje ETC.
