To potvrđuje i NATO-ov dokument 2026 Resilience Baseline Requirements, koji energetsku opskrbu, vodu, hranu, komunikacije i kontinuitet državnih funkcija izravno povezuje s vjerodostojnim odvraćanjem i obrambenom spremnošću. Posebno je važna činjenica da se vojne operacije oslanjaju na civilnu infrastrukturu i resurse. Obrambena sposobnost države stoga ne ovisi samo o oružanim snagama, nego i o pouzdanosti elektroenergetske mreže, prometnih pravaca, telekomunikacija, vodoopskrbe i logističkih sustava.To potvrđuje i NATO-ov dokument 2026 Resilience Baseline Requirements, koji energetsku opskrbu, vodu, hranu, komunikacije i kontinuitet državnih funkcija izravno povezuje s vjerodostojnim odvraćanjem i obrambenom spremnošću. Posebno je važna činjenica da se vojne operacije oslanjaju na civilnu infrastrukturu i resurse. Obrambena sposobnost države stoga ne ovisi samo o oružanim snagama, nego i o pouzdanosti elektroenergetske mreže, prometnih pravaca, telekomunikacija, vodoopskrbe i logističkih sustava.

Od energetske ovisnosti do strateške otpornosti

Hrvatska je 2024. imala energetsku ovisnost o uvozu od 60 posto, u usporedbi s prosjekom Europske unije od 57,3 posto. Istodobno je 58 posto bruto potrošnje električne energije pokriveno obnovljivim izvorima. Ova dva pokazatelja otkrivaju važnu stratešku razliku: visok udio obnovljive električne energije ne znači automatski energetsku neovisnost jer ukupna energetska ovisnost obuhvaća i promet, grijanje, industriju te uvoz drugih energenata.

Upravo je zato domaća proizvodnja energije pitanje nacionalnog interesa. Sunce, vjetar, voda, bioplin, biomasa i geotermal predstavljaju resurse kojima Hrvatska može smanjiti izloženost vanjskim dobavnim pravcima, međunarodnim cjenovnim šokovima i političkim pritiscima. No energetska sigurnost ne mjeri se samo instaliranim kapacitetima, nego sposobnošću sustava da energiju proizvede, pohrani i isporuči kada je najpotrebnija.

Decentralizacija kao odgovor na prijetnje i poremećaje

Najkonkretniji dokaz strateške važnosti energetske otpornosti dolazi iz Ukrajine. Međunarodna agencija za energiju (IEA) u izvješću Energy System Resilience: Lessons Learned from Ukraine iz veljače 2026. identificira deset ključnih elemenata otpornosti, među kojima su decentralizirana proizvodnja, fizička zaštita infrastrukture, kibernetička sigurnost, strateške zalihe opreme i prekogranična suradnja. Iskustvo Ukrajine pokazuje da sustav mora biti projektiran ne samo za redovne uvjete poslovanja, nego i za scenarije u kojima su pojedini proizvodni kapaciteti, trafostanice ili prijenosni pravci onesposobljeni.

Decentralizirana proizvodnja, baterijski sustavi i lokalne mikromreže mogu ograničiti posljedice pojedinačnih napada i omogućiti održavanje rada kritičnih objekata. To otvara mogućnosti za bolnice, vodocrpilišta, telekomunikacijska čvorišta, luke, logističke centre i vojne objekte. Međutim, iskustvo Ukrajine upozorava i na ograničenja: lokalna proizvodnja nije dovoljna ako sustavi nemaju mogućnost otočnog rada, odgovarajuću zaštitu, pričuvnu opremu i osiguranu povezanost s mrežom. Decentralizacija zato nije zamjena za snažnu nacionalnu mrežu, nego dodatni sloj njezine otpornosti.

Nova geopolitička ovisnost: tehnologija i kritične sirovine

Energetska tranzicija istodobno otvara novu dimenziju strateške ranjivosti. Smanjenje ovisnosti o uvoznim fosilnim gorivima može povećati ovisnost o tehnologijama, komponentama i kritičnim sirovinama potrebnima za proizvodnju solarnih modula, baterija, vjetroturbina i elektroenergetske opreme. IEA u izvješću Global Critical Minerals Outlook 2025 upozorava na visoku koncentraciju globalne prerade ključnih minerala, dok Europski akt o kritičnim sirovinama (CRMA) upravo zbog tih rizika postavlja ciljeve povećanja europskih kapaciteta ekstrakcije, prerade i recikliranja.

Dodatni izazov predstavlja digitalizacija energetskog sustava. Umreženi inverteri, sustavi daljinskog upravljanja i pametne mreže povećavaju učinkovitost, ali stvaraju mogućnosti za kibernetičke napade, neovlašten pristup i manipulaciju proizvodnjom. Europska komisija u svojim procjenama sigurnosnih rizika prepoznaje i mogućnost udaljenog izazivanja poremećaja u solarnim i vjetroenergetskim sustavima. Energetska tranzicija stoga mora istodobno biti tranzicija prema tehnološkoj suverenosti, diversificiranim dobavnim lancima i višim standardima kibernetičke i fizičke zaštite.

Energija, voda i hrana: međusobno povezani sigurnosni sustavi

Nacionalna otpornost ne može se promatrati samo kroz elektroenergetski sustav. Klimatske promjene povećavaju pritisak na vodne resurse, poljoprivredu, akvakulturu i energetsku infrastrukturu. Europska agencija za okoliš u prvoj Europskoj procjeni klimatskih rizika identificirala je 36 rizika koji ugrožavaju europsku energetsku i prehrambenu sigurnost, vodne resurse i infrastrukturu. Suše mogu istodobno smanjiti hidroenergetsku proizvodnju, ugroziti poljoprivredu i povećati potrebe za energijom za crpljenje, navodnjavanje i obradu vode. Prekid opskrbe električnom energijom, s druge strane, može paralizirati vodoopskrbu, proizvodnju hrane i hladne lance. Zato je potrebno razvijati integriranu infrastrukturu koja istodobno jača energetsku, vodnu i prehrambenu sigurnost.