Jedan od važnijih ciljeva postizanja energetske samodostatnosti Europske unije zamjena je fosilnog plina ekološki prihvatljivim biometanom. Proizvodnja biometana u Europi raste iz godine u godinu, a European Biogas Assosiation (EBA) predviđa da Europa do 2030. može isporučiti 35 bcm biometana, kako stoji u planu REPowerEU. No EBA ide i korak dalje. Njihove analize pokazuju da ovaj sektor do 2050. godine može isporučiti mnogo više biometana i zadovoljiti čak 61% ukupne potrošnje plina u Europi.
Da bi Europa mogla proizvesti toliku količinu obnovljivog plina biometana, potrebno je sagraditi mnogo više bioplinskih postrojenja. Biometan, naime, nastaje tehnološkim procesom pročišćavanja bioplina. Proizvodnja bioplina i biometana iznimno je važna za kružnu ekonomiju jer biorazgradivi otpad koristi kao vrijednu sirovinu koja se u procesu rada bioplinskih postrojenja pretvara u gorivo te omogućuje i proizvodnju električne energije. Mogućnosti primjene doista su velike: u prijevozu, za proizvodnju električne energije, za grijanje i sl.
Harmen Dekker, direktor EBA-e, poručuje kako u Europi trenutačno postoji oko 20.000 postrojenja za proizvodnju bioplina te da su ambicije Europske komisije o povećanju kapaciteta ostvariv izazov.
„Kako bismo dosegnuli predviđenih 35 bcm biometana, moramo izgraditi još 5000 bioplinskih elektrana, što bi se moglo činiti prilično puno, ali činjenica da je Njemačka uspjela izgraditi 6000 elektrana u devet godina, ohrabrujući je znak kako je taj cilj moguć”, poručuje direktor EBA-e.
Prema posljednjim podacima koje je EBA objavila u Europi je lani instalirano čak 99 novih bioplinskih postrojenja, uglavnom u Italiji i Francuskoj, te 184 postrojenja za proizvodnju biometana više nego u 2020. godini.
Bioplin i biometan iznimno su važni za ispunjavanje ciljeva energetske sigurnosti i proizvodnje dostupnog, sigurnog, obnovljivog plina do 2030. I dok Europa zbog postizanja energetskih ciljeva razvija nova bioplinska postrojenja, u Hrvatskoj su pred gašenjem.
Kriza bioplinskog sektora u Hrvatskoj
Hrvatska ima 48 MW bioplinskih postrojenja, a električna energija koju proizvode može pokriti potrošnju oko 100.000 kućanstava. U prosjeku jedno bioplinsko postrojenje s 1 MW instalirane snage proizvodi 8.000 MWh električne energije godišnje, što znači da sva hrvatska bioplinska postrojenja proizvedu 384.000 MWh električne energije. To je vrijedna energija koju bi, da nema ovih postrojenja, Hrvatska trebala uvoziti i plaćati milijunske iznose. No situacija na tržištu dovela je gotovo sva bioplinska postrojenja u Hrvatskoj na rub opstanka.
Utjecaj energetske krize na bioplinski sektor
Još od kraja 2021. te tijekom cijele prošle godine, od početka rata u Ukrajini i energetske krize, operativni troškovi bioplinskih postrojenja višestruko su porasli. Cijena svih ulaznih troškova, a osobito sirovine narasla je i do 100%. Tako su mnogi proizvođači bioplina zbog nemogućnosti plaćanja sirovine, morali smanjili proizvodnju kako bi održali operativnost postrojenja.
OIEH je na ovaj problem ukazivao nadležnim institucijama više puta tijekom prošle godine. Dopisi o potrebi nalaženja hitnog rješenja poslani su i predsjedniku Vlade RH.
OIEH je napravio i prijedlog Uredbe kojim bi se bioplinskim postrojenjima priznala mogućnost korekcije cijene poticaja u skladu s rastom cijena sirovina. Taj je nacrt dovršen u lipnju prošle godine i poslan MINGOR-u.
Većina je bioplinskih postrojenja imala ugovore s HROTE-om o otkupu električne energije. Cijene električne energije na burzama strelovito rasle, a one ugovorene s HROTE-om i dalje nisu bile dostatne za normalan rad. U sustavu poticaja dobivali su 170 EUR po MWh proizvedene energije, a s tim iznosom više nisu mogli pokriti troškove sirovine i rada postrojenja.
Stoga su neki proizvođači bioplina odlučili izaći na tržište koje im je nudilo potpisivanje ugovora kojima mogu osigurati vraćanje kredita koje su podigli za izgradnju postrojenja te financirali nabavu sirovine kako bi postrojenja mogla nastaviti s radom.
Prema podacima s kraja 2022. iz sustava poticaja HROTE-a izašlo je 27 MW odnosno 23 bioplinska postrojenja, što je približno polovina domaćih proizvođača bioplina.
Ograničavanje cijene prihoda i novi problemi za bioplinska postrojenja
Rat u Ukrajini uzrokovao je veliki rast cijena energije te je zbog zaštite potrošača EU donijela nekoliko propisa i hitnih mjera kojima se želi ograničiti rast cijena, ali i prikupiti novac od energetskih tvrtki za koje su smatrali da ostvaruju visoke zarade prodajom energije. Uvedena je gornja granica cijene od 180e/MWh i za proizvođače iz obnovljivih izvora energije.
Europska uredba o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije propisuje da države članice mogu primijeniti nacionalne krizne mjere vodeći računa o tome da određena gornja granica tržišnih prihoda od 180e/MWh za proizvođače energije ne smije ugrožavati signale za ulaganje i mora osigurati pokrivanje troškova ulaganja i operativne troškove.
Kako bioplinska postrojenja u hrvatskoj imaju znatno više troškove od granične cijene od 180,00 €/MWh, OIEH smatra da se zbog sigurnosti opskrbe i održivosti sustava proizvodnje električne energije iz OIE, a što je od interesa za Republiku Hrvatsku, trebaju primijeniti posebne mjere kako to čine i druge članice Europske unije. Računajući operativne troškove ova postrojenja bi mogla normalno raditi kad bi za proizvodenu energiju dobivala 280 eura/MWh. Razlika između postojeće cijene i one koja je nužna za normalno funkcioniranje je očita. Upravo toliko svakodnevno raste minus u kojem se nalaze bioplinska postrojenja.
Druge zemlje članice EU su primijenile dio Uredbe vijeća (EU) 2022/1854 o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije kojim se omogućava prilagođavanje kriznih mjera realnim potrebama. Primjerice Austrija i Njemačka propisane mjere ne primjenjuju na bioplinska postrojenja do 1 MW jer im je jasno da bi im u protivnom bilo nemoguće pokriti troškove rada. U Njemačkoj se od 9500 postrojenja pristojba zapravo počela primjenjiva samo na njih 188, poručuju iz njemačke bioplinskog udruženja. Češka i Nizozemska su uzimajući u obzir specifičnost tehnologije i operativne troškove, omogućile bioplinskim postrojenjima višu gornju granicu prihoda u odnosu na ostale tehnologije. Iako su za ostale proizvođače električne energije pojedine zemlje uvele nižu gornju granicu prihoda od one koju je odredila EU, u slučaju kad izravna ulaganja i operativni troškovi za proizvodnju energije prelaze taj iznos, proizvođači mogu podići gornju granicu na odgovarajući iznos uz podnošenje dokaza o troškovima. Uz to, kao trošak im se priznaju i ulaganja u OIE i energetsku učinkovitost.
Uz sve navedeno, u europskoj Uredbi stoji da je biometan izuzetak i da se na njega ne odnosi ograničavanje cijene. Procjena OIEH radnih skupina je da možemo razviti i do 300 MW bioplinskih postrojenja kojima bi trebalo omogućiti proizvodnju i isporuku biometana u plinovod. Time bismo se približili ostvarenju ciljeva energetske samodostatnosti, ali i kružnog gospodarstva. Dopustiti da se tako važan dio energetske proizvodnje u Hrvatskoj ugasi bilo bi tragično, pogotovo u situaciji kad Europa i svijet idu ka znatnom povećanju proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i toliko tražene zamjene za fosilni plin.
