U solarni sektor trenutačno se ulaže više novca nego u bilo koju drugu tehnologiju koja proizvodi struju, a lani je, s 56 GW postavljenih solara u Europi, oboren rekord po snazi koju sunce donosi našem kontinentu.
Čak 30 milijuna novih kućanstava u Europi može se električnom energijom opskrbljivati isključivo od lani instaliranih solara, istaknula je danas Walburga Hemetsberger, direktorica SolarPower Europe-a, na Danima obnovljivih izvora energije (Dani OIE) koji se, u organizaciji Obnovljivih izvora energije Hrvatske (OIEH), od 12. do 14. lipnja održavaju u Puli.
“U Europi u ovom je trenutku instalirano 260 GW solarnih elektrana, očekujemo da ćemo u sljedeće četiri godine dostići pola teravata, a u obzir moramo uzeti da je do 2030. cilj jedan teravat”, kazala je Walburga Hemetsberger, dodajući da je u industriji solara trenutačno zaposleno 800 tisuća ljudi.
Čak 30 milijuna novih kućanstava u Europi može se električnom energijom opskrbljivati isključivo od lani instaliranih solara, istaknula je danas Walburga Hemetsberger, direktorica SolarPower Europe-a, na Danima obnovljivih izvora energije (Dani OIE) koji se, u organizaciji Obnovljivih izvora energije Hrvatske (OIEH), od 12. do 14. lipnja održavaju u Puli.
“U Europi u ovom je trenutku instalirano 260 GW solarnih elektrana, očekujemo da ćemo u sljedeće četiri godine dostići pola teravata, a u obzir moramo uzeti da je do 2030. cilj jedan teravat”, kazala je Walburga Hemetsberger, dodajući da je u industriji solara trenutačno zaposleno 800 tisuća ljudi.
Otprilike polovica od tog broja radi, pak, u industriji vjetroelektrana, kazao je Guy Brindley, direktor tržišnih analitika u WindEurope-u. U Europi, istaknuo je, instalirana su 272 GW vjetroelektrana, a 20 posto europskih potreba za strujom dolazi upravo od vjetra. U Hrvatskoj, vjetar “pokriva” 14 posto potreba za električnom energijom.
“Trenutačno je snaga vjetra u Hrvatskoj 1,3 GW, a s offshore vjetroelektranama moglo bi biti 22 GW”, rekao je Guy Brindley, koji je kao glavne ciljeve za razvoj elektrana na vjetar istaknuo masivno ulaganje u mrežu dalekovoda i ubrzanje izdavanja dozvola investitorima.
Sunce i vjetar kao obnovljivi izvori energije bili su tema i dvaju panela koji su se također održali danas. Pod egidom “Jesmo li na sunčanoj strani Europe” stručnjaci su, uz pomoć moderatora Mladena Sirovice, novinara s HRT-a, raspravljali o trenutačnom stanju, ali i budućnosti solarnih elektrana u Hrvatskoj.
Goran Fržop, voditelj projekata iz tvrtke TEC Obnovljivi izvori, izrazio je zadovoljstvo činjenicom da će Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) konačno objaviti cijenu naknade za priključenje na mrežu.
“Ta je naknada bila zamišljena za pokrivanje troškova mreže koji, naravno, nisu nula eura, ali to ne znači da sama naknada ne može biti nula. Čak štoviše, trebala bi biti jer ključnu infrastrukturu treba rješavati država. Energetski projekti strateški su projekti, a kao takvi, posljedica su promišljanja s najvišeg nivoa i teret ključne infrastrukture ne smije pasti na leđa investitora. Usporedimo to s gradnjom autoceste i sve će biti jasno”, kazao je Goran Fržop koji je zaključio da Hrvatska jest na sunčanoj strani Europe, ali država bi trebala biti “faktor 50” i omogućiti svima da “dobiju boju, ali da ne izgore”.
Mario Turković, direktor EnergoVizije, rekao je da bi se problemi, čak i nakon što HERA “pusti bijeli dim” mogli dogoditi na području agrosunčanih elektrana jer u Ministarstvu poljoprivrede mogli bi reći da one ipak ne mogu na P1 zemljište (osobito vrijedno obradivo poljoprivredno zemljište).
“Jer solarne elektrane ne mogu se postavljati na P1 i P2 zemljišta, osim ako je riječ o agrosolarima. Međutim, to bi trebalo i definirati”, kazao je Mario Turković.
Da bi agrosolare kroz prostorne planove trebala osmisliti lokalna samouprava, kazala je Snježana Đurišić, načelnica Sektora lokacijskih dozvola i investicija u Upravi za prostorno uređenje i dozvole državnog značaja pri Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, koja je govorila i o birokratskim problemima koji nastaju kad investitori za istu stvar dobivaju različita tumačenja od različitih institucija. Predstavila je ona i područja na kojima se solarne elektrane uopće mogu graditi, dok je dr.sc. Goran Slipac, pomoćnik direktora HEP-ODS-a, pojasnio da je sa posljednjim danom svibnja priključeno 4500 jedinica solarnih elektrana, odnosno 165 MW, gleda li se njihova snaga. Ono što njegovoj tvrtki predstavlja određeni problem, kazao je, jest nehomogenost projekata po distribucijskim područjima.
Sanja Ivelj, načelnica Sektora za energetska tržišta i infrastrukturu, energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije u Upravi za energetiku pri Ministarstvu gospodarstva kazala je da je od 2021. izdano oko 5000 MW energetskih odobrenja, a prvi puta izdana su i dva za agrosolare te jedno za plutajuću elektranu.
U panelu naziva “Win Win(d)“, kojeg je moderirala Marijana Baričević, direktorica WPD Windmanagera Croatia, stručnjaci su govorili o dugotrajnosti razvoja vjetroparkova, ali i o lancima opskrbe te izazovima investitora s energijom vjetra.
“S razvojem, a onda i izgradnjom, za realizaciju projekta vjetroparka potrebno je više od deset godina, a u tom se razdoblju najčešće promijeni direktiva. Primjerice, kad smo mi gradili, ishodili smo sve dozvole, a pred samu odluku o izgradnji razmišljali smo hoćemo li prvotno planirane 3-megavatne agregate mijenjati 4-megavatnima. Odlučili smo, na kraju, da nećemo, iako bi to bilo bolje za projekt, jer ponovno bismo morali u sve procese dozvola ispočetka”, ispričao je Dražen Lovrić, direktor Energetskog parka Korlat.
Ivan Liakh, DRI-jev direktor za Hrvatsku govorio je o cijenama opreme i transporta te lancima sigurnosti prilikom opremanja vjetroparka, dok je Maria De Melo, glavna stručnjakinja za energetsku i infrastrukturnu politiku iz Europske banke za obnovu i razvoj istaknula kako je vrlo važno investitorima pružiti stabilnost.
“Vlade država moraju biti jasne u dugoročnim planovima, ali i u rokovima, a pravni okvir mora biti dobro definiran kako bi investitori znali da regulacija postoji”, kazala je Maria De Melo.
Mirna Mazija, direktorica SUPERNATURAL-a, istaknula je da investitori sve teže nalaze nova područja u Hrvatskoj s energetskim potencijalom.
“Od zaštićenih područja sve je teže naći poziciju za elektranu. Planovi za budućnost, što se energije iz obnovljivih izvora tiče, uzlazni su, a kapacitet okoliša je silazni, i to treba imati na umu. Radi se trenutačno na karti za područja na kojima bi se elektrane na obnovljive izvore mogle smjestiti, što je vrlo važno jer će se dobiti jasnija slika o tome gdje su osjetljiva područja i u kojem smjeru svi skupa trebamo ići”, kazala je Mirna Mazija.
Dalibor Jovanović, direktor IRENA-e, govorio je o razvoju pučinskih vjetroelektrana, projektu na kojem njegova tvrtka radi s Istarskom županijom. Offshore im, nakon gašenja Plomina, treba, pogotovo u ljetnim mjesecima, a žele da on bude i beneficijalan za okoliš.
Izgradnja dalekovoda neće se više financirati kroz trošarine nametnute investitorima, već će novac nabaviti država. Također, izvjestan je svojevrsni lex specialis za ključnu energetsku infrastrukturu kojim će se definirati sve što je potrebno Hrvatskoj trenutačno, ali i za deset godina. Najavio je to državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva Ivo Milatić na panelu “Priključenje na elektroenergetsku mrežu“, kojeg je moderirao dr.sc. Josip Tošić, direktor TOSKA-e.
Da je Hrvatskoj potreban još jedan dalekovod sjever-jug kako bi se na mrežu mogle priključiti sve buduće elektrane na obnovljive izvore energije, zaključili su panelisti, a napomenuli i da je ta ideja stara minimalno deset godina. Tomislav Ćurković, direktor ENCRO-a, kazao je da 80 posto infrastrukture trenutačno plaća investitor, što nije u redu.
“HOPS ima 10-godišnje planove, ali financira se iz mrežarine koja se nije mijenjala godinama i iz naknade za priključenje određene na temelju metodologije iz 2018. koja je loša”, kazao je Igor Šumonja, rukovoditelj Službe za pristup mreži u Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava (HOPS), koji je napomenuo i da HOPS razmišlja o dva “prozora” za podnošenje elaborata optimalnog tehničkog rješenja priključenja na mrežu (EOTRP).
Od 1. do 15. svibnja svake godine investitori imaju trenutačno da elaborat podnesu, a ukoliko ne “uhvate” to razdoblje, čekati moraju godinu dana.
Da je to veliki problem, istaknula je Iva Širić, menadžerica za razvoj iz DRI-a, dok je Ivana Grbeša, voditeljica javnih i EU politika u E.ON-u Hrvatska istaknula da se i njena tvrtka, baš kao i ostale, suočava s jednakim izazovima kad je u pitanju priključenje na distribucijsku mrežu.
Mladen Šicel, voditelj odjela ugovaranja u KOER-u, govorio je o tome na koji način agregatori pružaju veću stabilnost mreži, u smislu da se na taj način pomaže sustavu u koji se smanjuju kapitalna ulaganja, a Jan Kostevc, voditelj tima u ACER-u te Doroteja Hranjec, rukovoditeljica Odjela za odnose s korisnicima mreže u HOPS-u u svojim su prezentacijama izložili što sve investitori moraju proći kako bi im se omogućio priključak na mrežu.
Sa samim priključenjima problema zasad nemaju investitori u geotermu, ali suočavaju se oni s drugim nedaćama, kako je istaknuto na panelu “Geotermalni izazovi” kojeg je moderirao Ivan Vrdoljak, novinar Bloomberg Adrie.
Ivana Ivančić, direktorica ENNA-e GEO kazala je da su investicije u geotermu najveće, gledaju li se ulaganja u obnovljive izvore energije općenito.
“Za jedan megavat solara ulaganje je 500 tisuća eura, dok za jedan megavat geoterme investirati treba više od šest milijuna. Izrada jedne bušotine košta više od 11 milijuna eura”, kazala je Ivana Ivančić, čija tvrtka trenutačno radi na tri eksploatacijska polja. Podjela rizika ulaganja s državom ne postoji, istaknula je direktorica ENNA-a GEO, ali na to ni ne apelira, već samo na primjenu zakonodavnog okvira.
Da sve investitore maksimalno podržavaju, rekla je Jadranka Leško, načelnica Sektora za naftno rudarstvo i geotermalne vode za energetske svrhe u Upravi za energetiku pri Ministarstvu gospodarstva.
“Geotermalna energije tehnički je i vremenski dugotrajna, rizična, skupa, ali zato donosi velike benefite. Dostupna je 24 sata na dan i s njom lako možete raditi prognoze za budućnost. Što se regulative tiče, ona neće biti blaža, a brzinom realizacije samih projekata veliki dio investitora je zadovoljan, zadovoljni smo i mi, napredak je moguć jedino u vidu energetskih odobrenja i premijskih modela”, kazala je Jadranka Leško.
Ana Lazo, direktorica geotermalne i novih energija u INA-i, istaknula je da je najveća razlika između geotermalne energije i ostalih oblika obnovljivih izvora upravo u velikim kapitalnim ulaganjima.
“Ina je primarno fokusirana na proizvodnju struje iz istražnih područja za koja smo dobili dozvole, ali otvoreni smo i za suradnju s lokalnom zajednicom da se višak toplinske energije iskoristi u vidu bazena ili možda grijanja”, kazala je Ana Lazo.
Lokalna jedinica koja se sama odlučila “baciti na posao” jesu Križevci, čiji je zamjenik gradonačelnika Danijel Šaško pojasnio da je njihova bušotina iz 1985. godine, a bušila ju je još Ina.
“S istraživanjima smo krenuli 2017., želimo da se na geotermu grije kompleks javnih zgrada u blizini bušotine, veći dio financira se iz Financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora, a zadnja istraživanja pokazala su temperaturu od 80 stupnjeva Celzijusa na ušću”, rekao je Danijel Šaško.
Da je cilj koji je zadan, a to je 318 MW iz geotermalnih izvora do 2030. realan, naglasila je Martina Tuschl, direktorica Sektora geotermalne energije u Agenciji za ugljikovodike.
“Jedna bušotina može proizvoditi do osam megavata električne energije, projekcije nisu iz rukava, to su praktički projekti koji su u tijeku”, kazala je Martina Tuschl, dok je Sara Vukman, voditeljica prodaje u Marsh Specialtyju, Marsh McLennan Croatia, pojasnila koja je pozicija brokera u istraživanju geotermalnih izvora.
“Brokeri su posrednici između energetskog društva, odnosno investitora i osiguravatelja. Zadatak im je pružiti konzultantske usluge, znanja, predstaviti rizike i pomoći u sklapanju osiguranja”, kazala je Sara Vukman.
Marijan Krpan, predsjednik Uprave Agencije za ugljikovodike, u svojoj je prezentaciji predstavio ulogu Agencije u istražnim i eksploatacijskim prostorima, projekte kojima se bavi, a poseban je naglasak stavio na Geothermal CCS. Hrvatski je to projekt trajnog zbrinjavanja CO2 u geološkim strukturama, koji se nalazi na listi energetskih projekata od zajedničkog interesa Europske komisije (PCI lista). Taj se projekt, pojasnio je Marijan Krpan, odnosi se na transport i trajno skladištenje CO2 iz emitera u Hrvatskoj i Mađarskoj, koji se nalaze uz granicu Hrvatska-Mađarska, a koncipiran je na način da će operator transportnog sustava preuzimati CO2 od emitera, uglavnom cementara u Mađarskoj i Hrvatskoj, te ga transportirati cjevovodima do lokacije postrojenja za utiskivanje Bockovac u Osječko-baranjskoj županiji.
U petak, posljednjeg dana konferencije Dani OIE raspravljat će se o mogućnostima financiranja OIE projekata, kako biomasu i bioplin staviti u središte pažnje, koji su oblici pohrane toplinske i električne energije najučinkovitiji te koliko smo blizu eri vodika.
Iznimna vrijednost konferencije je i mogućnost dogovaranja B2B susreta putem posebne mobilne aplikacije dostupne svim sudionicima konferencije.
