Kakva su domaća i strana iskustva kad je riječ o učinku integracije novih tehnologija i obnovljivih izvora energije (OIE) te što je potrebno napraviti u hrvatskom elektroenergetskom sustavu (EES) za siguran prihvat planiranih OIE projekata bile su glavne teme panela ‘Izazovi u pogonu sustava s velikim udjelom VE i SE’ koji se održao 12. studenog 2019. na 14. Savjetovanju HRO CIGRE u Šibeniku. U organizaciji udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), koje je član HRO CIGRE, i pod moderatorskom palicom direktorice OIEH Maje Pokrovac, na panelu su sudjelovali Danko Blažević (HOPS), Nenad Švarc (HEP-Proizvodnja), Aljoša Pleić (Acciona), Biljana Stojkovska (National Grid UK) te Ivan Komušanac (WindEurope) koji je, za početak, uveo u trendove u EU. Trendovi, naravno, idu u smjeru OIE, a varijabilni obnovljivci sa sobom nose i određen izazove. No da ih je moguće prevladati – moguće je, što se moglo čuti po iskustvima iz drugih europskih zemalja. Nekih i vrlo sličnih Hrvatskoj.
Analitičar WindEuropea istaknuo je kako se industrija vjetra značajno promijenila tijekom posljednjih godina i trenutno je u EU instalirano 183 GW vjetra, a od toga 20 GW otpada na offshore VE. Pad LCOE-a i rezultati natječaja, naglasio je, neke su zemlje gurnuli u smjeru investiranja u OIE. Kao pozitivan primjer naveo je Poljsku koja je dominantno ovisna o ugljenu, a na natječaju za onshore VE za 1 GW postigla je izvanredne rezultate – ispod 50 eura po MWh. “To je niža tržišna cijena nego na spot tržištu u Poljskoj. Nakon toga su Poljaci odlučili ići na još jedan tender. Puno zemlja u Europi ide u tom smjeru. Što se tiče instaliranih kapaciteta, u 2018. godini je 95 posto došlo iz OIE, najviše iz solara i vjetra. To je danas trend i točno se vidi na koje će to tehnologije oslanjati Europa, a to su sunce i vjetar. U idućih pet godina instalirat će se 90 GW kapaciteta vjetra svugdje po Europi”, iznio je Komušanac.
Budući energetski scenariji
Spomenuti trendovi i tehnologije značajno mijenjaju strukturu izvoza i potrebe za regulacijom EES sustava, a Velika Britanija je dobar primjer kako njihov operator elektroenergetskog sustava planira budućnost zelene energije korištenjem različitih scenarija (Future Energy Scenarios). “Dekarbonizacija ekonomije je naš osnovni pristup i temelj u tranziciji prema održivoj budućnosti. Glavni cilj je da potičemo raspravu s cijelom industrijom radi informiranja o odlukama koje će nam pomoći u usmjeravanju prema postizanju ciljeva za smanjenje ugljičnog dioksida. Budući energetski scenariji uključuje skup puteva koji bilježe budućnost energije. Koristimo ih za odluke o ulaganju i investiranju, za stjecanje boljeg uvida u industriju i potencijala, kao referentnu točku i/ili usporedbu s drugim prognozama te kao polazište za akademske studije. Svake godine radimo scenarije koje kreiramo s industrijom, imamo četiri scenarija za postizanje ugljične neutralnosti i svi uključuju regionalne varijacije kako bi se energetski krajolik mogao razvijati, uzimaju prikaz cijelog sustava i istražuju budućnost u kojoj različiti dijelovi energetskog tržišta surađuju na nove načina. Također, uključuju i kombinaciju tehnologija te napredak od danas do 2050. godine”, pojasnila je Stojkovska.
Pritom je naglasila da je do 2050. moguće postići neto nultu emisiju ugljika, no to zahtijeva trenutno djelovanje na svim ključnim područjima, posebno na području politike. “Električna vozila mogu pomoći dekarbonizaciji prijevoza i opskrbe električnom energijom za Veliku Britaniju. Tržište mora uskladiti ponašanje punjenja vozila s dodatkom obnovljive generacije i udovoljiti potrebama sustava. Raširena digitalizacija i razmjena podataka od temeljne su važnosti za iskorištavanje interakcija između tih promjenjivih sustava”, zaključila je Stojkovska.
Planovi domaće prijenosne mreže i nova infrastruktura
Kad je riječ o domaćem tržištu, planovima prijenosne mreže i novoj infrastrukturi s obzirom na udio OIE, Blažević je napomenuo da HOPS kontinuirano prilagođava kratkoročne i dugoročne planove razvoja mreže, a to se sastoji od stvaranja lokalnih uvjeta i uvjeta na nivou hrvatskih regija za prihvat pojedinih OIE. Švarc iz HEP-Proizvodnje je istaknuo da HEP želi zadržati profitabilan i tržišno konkurentan portfelj, ali i fleksibilan te okolišno održiv s ciljem smanjenja ovisnosti o uvozu električne energije.
“Sada smo na razini raspoloživosti 3.000 MW iz elektrana u Hrvatskoj i 50 posto NE Krško (348 MW). Planiramo revitalizaciju postojećih HE s povećanjem snage, izgradnju novih HE i zamjenskih blokova visokoučinkovite kogeneracije na postojećim lokacijama. HEP snažno ulazi u razvoj projekata OIE, prvenstveno vjetroelektrana i solarnih elektrana. Činjenica je da bez plina ne možemo podmiriti potrebe za toplinskim energijom velikih gradova, odnosno nastavljamo s gradnjom visokoučinkovitih kogeneracija. Svaki novi projekt mora za nas biti financijski održiv. Svjesni smo dodatnih, povećanih potreba za regulacijom sustava s velikim udjelom OIE, odnosno izazova na budućem regionalnom tržištu energije uravnoteženja pa planiramo dodatnu automatizaciju postojećih HE i izgradnju reverzibilnih HE (regulacija promjenjivim crpnim radom). Također, planiramo izgradnju velikih VN elektro bojlera i akumulatora topline koji će omogućiti smanjenje potrošnje plina u TE-TO korištenjem potencijalnih viškovima električne energije iz obnovljivih izvora za potrebe toplinskog konzuma. Zabrinjava nas neznatan rast potrošnje električne energije posljednjih godina kao i demografski scenariji Hrvatske iz energetske strategije. HEP, stoga, optimizira razvoj proizvodnog portfelja s umjerenim projekcijama porasta potrošnje do 2030. i planira jedan manje rizičan, energetski stabilan i tržišno održiv scenarij”, naveo je Švarc.
Naglasio da je s obzirom na mogućnost primjene naprednih tehnoloških rješenja, uključujući i digitalizaciju svih subjekata, od proizvođača do krajnjeg kupca, budućnost u sinergijskom djelovanju povezanih energetskih sustava: EES, plinski sustav, toplinski sustav sa značajnim mogućnostima primjene upravljanja potrošnjom.
Sustav mora biti održiv i fleksibilan, nadovezao se Pleić koji je podijelio španjolska iskustva koja je stekla Acciona. “Još prije 15 godina španjolski operator prijenosnog sustava i vlada prepoznali su da dolaze OIE i da će značajno rasti. To se na kraju i dogodilo. I sustav nije pao, ima trenutaka kad više od 70 posto energije dolazi iz vjetra i solara. Dakle, moguće je. A Španjolska je vrlo slična Hrvatskoj. Španjolski HOPS’ Red Electrica, primjerice, koristi alate za real time monitoring i u realnom stanju vidi stvarnu proizvodnju od svih proizvođača OIE većih od 1 MW. Ne rade to samo radi sebe, nego da bi sustav bio transparentniji i da bi i proizvođač i operator vidjeli gdje nastaju problemi. Prognoziranje se radi svakih sat vremena za naredna četiri sata kako bi se tako moglo reagirati i održavati sustav stabilnijim te ne dovoditi u rizik ni potrošače ni proizvođače”, pojasnio je Pleić.
‘Zero carbon’ energetski sustav
Britanski regulator, napomenula je Stojkovska, zahtjeva veliku transparentnost. “Mora se znati što se i kako radi te kako se koji izvor energije uključuje na tržište i pokriva potrošnju. Velika Britanija ima puno ugljena i nikad ne bi pretpostavili da ćemo imati dane bez ugljena u sustavu, ali to se dogodilo. Imali smo rekord i od 27 posto u proizvodnji iz solarnih elektrana, a nemamo sunca. No bio je dovoljan jedan sunčani dan i uopće nismo imali ugljena taj dan u sustavu. Koristimo i plin, on nam daje fleksibilnost”, nabrojala je.
Operator elektroenergetskog sustava u Velikoj Britaniji nedavno je objavio i da će do 2025. imati ‘zero carbon’ rad energetskog sustava. “Uskoro će nastupiti vrijeme kada bi tržište moglo ispuniti ukupnu potražnju za električnom energijom iz OIE. Tu postoji velika razlika od tradicionalnog modela rada EES-a i zahtijeva od nas da riješimo neke kritične izazove. Naša ambicija je svakako do 2025. godine transformirati rad EES-a tako da možemo sigurno raditi s nula ugljika kad god postoji dovoljna količina obnovljive energije na raspolaganju za podmirivanje ukupnog nacionalnog opterećenja”, istakla je Stojkovska.
U HOPS-u kažu da planiraju iskoristiti ono najbolje od obnovljivaca uzimajući u obzir njihove tehničke karakteristike. “Nama odgovara imati što veći bazen proizvođača – pružatelja pomoćnih usluga jer nam to omogućava da jeftinije nabavimo te usluge. Cilj nam je u bliskoj budućnosti proširiti bazen ponuđača pomoćnih usluga prvenstveno energije uravnoteženja’, rekao je Blažević. S obzirom na sve veću i neizbježnu penetracija OIE u HOPS-u očekuju probleme u integraciji. ‘Veliki trend povećanja OIE će sigurno zahtijevati veću količinu energije uravnoteženja nego danas jer će biti drugačija struktura izvora. Integracijom tržišta energije uravnoteženja jedinična cijena uravnoteženja će padati, ali s obzirom na porast udjela OIE ukupni troškovi uravnoteženja će rasti. Elektrane koje koriste OIE mogu biti konkurentne i jeftine i bez poticaja i na tome se treba bazirati zaokret prema OIE jer su primjenom novije tehnologije tržišno konkurentne. Nisu nam nužni feed-in sustavi ni premije ni da bi nešto živjelo”, smatra Švarc.
Premijski model i nove tehnologije
Pleić se nadovezao na budući premijski sustav koja ima negativan kontekst u javnosti te pojasnio da to nije subvencija na kakvu smo navikli iz starog poticanog sustava: “Premija je potrebna ne radi poticanja, nego osiguranja da projekti mogu biti izgrađeni u Hrvatskoj i imati neku minimalnu održivost, a sustav natječaja će omogućiti da se borimo da pobijedi najbolji i najkvalitetniji. Bit premijskog sustava ne mora biti samo natjecanje, on može služiti da se u svim dijelovima zemlje, gdje nemamo adekvatne resurse na onoj razini na kojoj bi bili kompetitivni, izgrade projekti. Tu uskače premija koja nadomješta manjak resursa, a svi opstali parametri ostaju isti”, pojasnio je.
Što se tiče novih tehnologija koji mogu olakšati integraciju OIE, o kojima je na panelu također bilo riječ, sve se više spominju hibridni projekti. Kako je naglasio Komušanac, benefiti hibridnih projekata za integraciju su veliki. Primjerice, veće iskorištavanje zemljišta, manji problem s balansiranjem. Hibridni projekti atraktivni su u dijelovima koji imaju problem s mrežom ili na otocima. Grčka je dobar primjer za to, a mogla bi biti i Hrvatska.
Nakon završetka seta pitanja moderatora i odgovara sudionika okruglog stola, uslijedila su pitanja iz publike. Krešimir Štih (HGK) dotaknuo se problematike registracije proizvodnje kod krajnjih kupaca s proizvodnjom, odnosno iznio je bojazan da ista ne bude poznata i evidentirana u energetskim bilancama Hrvatske. Istaknuo je primjer nekoordiniranosti kod procjene udjela drvne biomase u kućanstvima. Mićo Klepo (HERA) je naglasio da isto treba regulatorno urediti, sve treba registrirati tj. mjeriti naprednim brojilima koja se mogu i daljinski očitavati. Činjenica jest da s mjerenjem predmetne proizvodnje u lokalu za vlastite potrebe krajnjeg kupca ne treba opterećivati opskrbljivača električnom energijom.
