Prema procjenama Agencije za ugljikovodike, koje su temeljene na raspoloživim podacima o nekoliko tisuća izbušenih, istražnih i razradnih bušotina u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko desetljeća, Hrvatska bi mogla izgraditi geotermalne elektrane ukupne snage i do 500 MW. S obzirom na to da su ove procjene napravljene s konzervativnim pretpostavkama, stvarni potencijal je i veći, ističe Dragutin Domitrović, voditelj projekta GTE Velika 1 u Cigleni, prve geotermalne elektrane turskog MB Holdinga u Hrvatskoj, u intervjuu za Privredni.hr.
U intervjuu se osvrće na prednosti i potencijale za korištenje geotermalne energije, dosadašnje rezultate Velike 1, komentira i energetsku strategiju, ali i administraciju kao vječnu boljku na koju se nailazi prilikom investiranja.
Govoreći o potencijalu, kaže da najveći za iskorištavanje geotermalne energije postoji u kontinentalnom dijelu, na području Panonskog bazena, gdje je prosječan geotermalni gradijent, odnosno stupanj porasta temperature s dubinom, čak 60 posto veći nego u ostatku Europe:
“Prevedeno u konkretne brojke, to znači da će se bušenjem do dubine od dvije tisuće metara uobičajeno pronaći ležišne stijene temperature oko 100°C, a na dubini od tri tisuće metara temperatura je već oko 150°C, što je već sasvim pristojna temperatura za proizvodnju električne energije. Kad se to usporedi, primjerice, s Nizozemskom, u kojoj se za temperaturu od 150°C mora bušiti čak do pet tisuća metara dubine, jasno je da je Hrvatska u europskim razmjerima vrlo atraktivna. Zbog svega navedenog, pogotovo otkad smo u Cigleni otvorili geotermalnu elektranu Velika 1, interes investitora za izgradnju geotermalnih elektrana, ali i za primjene geotermalne energije u toplinarstvu, sve je veći, pa MB Holding sigurno više nije jedini potencijalni investitor”, konstatira.
No upozorava da nedostaje konstruktivniji pristup investitorima, učinkovitiji i brži pravni sustav, jasnije i jednostavnije administrativne procedure, ali i provedbeni akti:
“Konkretno, na području izgradnje energetskih objekata koji koriste obnovljive izvore energije, od početka 2016. do kraja 2018. godine nije bilo podzakonskih akata koji bi, u skladu sa Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitom kogeneracijom, definirali procedure kojima bi se investitori natjecali za odobrenja takvih projekata, što je dodatno usporilo ostvarivanje velikoga domaćeg potencijala. U ovom trenutku čini se da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike na dobrom putu dovršenja potrebnih akata koji bi omogućili da HROTE počne raspisivati natječaje za OIE projekte”, ističe.
Napominje da investitori ovdje, kao i u drugim državama, traže stabilan zakonski okvir koji će omogućiti kontinuitet razvijanja i realizacije projekta. Stoga smatra da bi administrativne procedure trebale biti jasne, a s obzirom na specifičnost područja geotermalne energetike bilo bi dobro pokušati ih pojednostavniti. Naime, kako pojašnjava, pri izgradnji geotermalnih elektrana investitor u Hrvatskoj mora paralelno voditi dva procesa: jedan koji se odnosi na izgradnju elektroenergetskog postrojenja, odnosno elektrane u užem smislu, a drugi na izgradnju naftno-rudarskog postrojenja: bušotina, površinskih instalacija, utisnih cjevovoda…
“Bilo bi jako dobro kad bi ta dva procesa bila objedinjena u jedan jedinstveni. Prema mojim saznanjima, kolege iz Agencije za ugljikovodike već dulje vrijeme rade upravo na analizi sadašnjeg stanja i prijedlozima kako bi se cijela procedura ubrzala i pojednostavnila”, ističe.
Nadovezao se i na nedavno e-savjetovanje na kojem je iznesen Prijedlog pravilnika o kriterijima za izdavanje energetskog odobrenja za proizvodna postrojenja:
“Prema odredbama predloženog pravilnika, pri podnošenju zahtjeva za izdavanje energetskog odobrenja za geotermalnu elektranu mora biti priložen i ugovor o eksploataciji geotermalnih voda. Za investitora koji kreće od samoga početka, odnosno od istraživanja određenoga istražnog prostora, to znači da do faze u kojoj može dobiti energetsko odobrenje, koje je nužno za upis u Registar OIE postrojenja pri Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji, te za javljanje na HROTE-ov natječaj za dobivanje ugovora o otkupu električne energije, mora potrošiti pet do osam milijuna eura – što je očekivana cijena istražne bušotine čije je bušenje jedan od nužnih uvjeta za potvrdu geotermalnih rezervi i dobivanje ugovora o eksploataciji geotermalne vode. To je u velikom nerazmjeru s investitorima u druge OIE tehnologije, čija investicija do točke dobivanja energetskog odobrenja može biti 250 do 500 tisuća eura”, upozorava.
Može se očekivati, nastavlja, da će takav zahtjev obeshrabriti potencijalne investitore jer se nakon ovako velikoga početnog ulaganja tek trebaju natjecati za ugovor o otkupu električne energije, s mogućnošću da ga i ne dobiju:
“U e-savjetovanju smo, kao član OIEH-a, uputili komentare te predložili da se prag za pristupanje projektima izgradnje geotermalnih elektrana ujednači s drugim OIE tehnologijama te da se traži da podnositelj zahtjeva za energetsko odobrenje kao alternativu ugovoru o eksploataciji geotermalnih voda priloži odobreni naftno-rudarski projekt za istražnu bušotinu. Ovisno o ugovorenom programu istraživanja i uvjetima u promatranome istražnom geotermalnom području, može se očekivati da će investitor morati potrošiti ranije spomenutih 250 do 500 tisuća eura na pripremna ispitivanja i izradu projektne dokumentacije, što se meni čini dovoljnim filtrom koji bi odvojio ozbiljne investitore od špekulanata. Nažalost, naš je prijedlog odbijen s obrazloženjem da se dosadašnja praksa pokazala dobrom. Prema mojim saznanjima, rezultat dosadašnje prakse samo su dva izdana energetska odobrenja za geotermalne elektrane”, konstatira.
Unatoč svemu, Domitrović smatra da geotermalna energija može postati dobitna karta Hrvatske:
“Izgledno je da će broj solarnih projekata u narednom razdoblju biti velik. Izgradnja solarne elektrane je, u usporedbi s izgradnjom geotermalne elektrane, ipak znatno jednostavnija, jeftinija i mnogo manje rizična. Uz to, Hrvatska je, unatoč svome velikom prirodnom potencijalu, nažalost, na začelju u EU po instaliranim megavatima solara i vrijeme je da se taj dio pokrene. Ipak, veliki potencijal za elektroenergetiku i toplinarstvo iz geotermalne energije u kontinentalnom dijelu Hrvatske ne treba promatrati samo kroz perspektivu instaliranih megavata električne ili toplinske snage, nego i kroz mogućnost razvoja novih i poboljšanja postojećih tehnologija, moguću revitalizaciju proizvodnje turbina, koja je u Hrvatskoj imala dugogodišnju i respektabilnu tradiciju te drugih dijelova geotermalnih elektrana. Hrvatska ima jaku tradiciju naftnog rudarstva, bušenja, istraživanja i eksploatacije podzemnih ležišta te edukacije naftaša i geologa, u europskom Green Dealu naša je pozicija na području geotermije snažna i smatram da u vrlo kratkom roku, stjecanjem domaćeg iskustva, Hrvatska može postati izvoznik usluga projektiranja i izgradnje geotermalnih elektrana širom Europe i svijeta”, naglašava voditelj projekta Velika 1.
Podsjeća da imamo stručnjake koji svoje znanje o geotermiji primjenjuju i u drugim državama i koji će, siguran je, spremno prihvatiti rad i na projektima iznimno bogatoga domaćega geotermalnog potencijala.
Cijeli intervju možete pročitati na web stranici Privredni.hr.
