(III.) Studija slučaja: Što Hrvatska može naučiti iz njemačkog iskustva uvođenja premijskog modela?

pripremila Jasmina Trstenjak

Model premija u Njemačkoj uveden je 2012. godine, a proizvođači obnovljivih izvora energije mogli su birati između modela premija i sustava zajamčenih cijena. Od 2016. model premija jedini je model poticanja za nove projekte manje od 500 kW, a od 2017. godine za dodjelu svih novih potpora provode se natječaji. Oni su vrlo su slični planiranim natječajima u Hrvatskoj: sudionici se natječu, a premija se dodjeljuje onom tko ponudi nižu cijenu od referentne. Za razliku od Hrvatske, gdje premija traje 12 godina, u Njemačkoj ona traje dvadeset.

Tranzicija prema natječajima nije bila laka jer su mnoge zemlje EU imale poteškoće pri projektiranju samog natječaja. Zbog toga su dosadašnja iskustva nužna kako bi se natječaji uspješno prilagodili specifičnim zahtjevima različitih zemalja članica.

Države s premijskim sustavom poput Njemačke i Hrvatske:

• Francuska – premija u trajanju od 20 godina
• Danska – premija u trajanju od 20 godina
• Grčka – premija u trajanju od 20 godina
• Italija – premija u trajanju od 20 godina
• Litva – premija u trajanju od 12 godina.

Njemačka, koja je najveće tržište za vjetroelektrane u EU, već godinama muku muči upravo s natječajima za vjetroelektrane. Prvi natječaji u Njemačkoj za vjetroelektrane na kopnu u 2017. pokazali su rekordno niske cijene za to razdoblje: prosječna dobitna ponuda u kolovozu je iznosila 43 eura po MWh, a u studenom iste godine bila je 38 eura po MWh. Na prvi pogled te brojke sugeriraju da se vjetroelektrane na kopnu mogu graditi po cijeni manjoj od 38 eura po MWh. Međutim, u sustavu natječaja bilo je nekoliko pogrešaka, kao što su olakšani uvjeti pristupanja natječaju za tzv. projekte energetskih zajednica, koje nisu trebale imati većinu dozvola za svoj projekt koje su svi drugi morali imati, produljeno vrijeme završetka projekta i slično. Te su pogreške postale vidljive tek krajem 2018. godine, kada se saznalo da se instalirana snaga novih vjetroelektrana na kopnu u Njemačkoj prepolovile na 2,4 GW. Analize pokazuju da se velik broj projekata koji su pobijedili na natječajima u 2017. i 2018. godini vjerojatno neće niti izgraditi.

S natječajima u 2019. godini bilo je, pak, drugih problema – među ostalim, nisu mogli privući dovoljno sudionika. Primjerice, na natječaju za kopnene vjetroelektrane u listopadu od 675 MW premiju je dobilo samo 204 MW. Razlog je nedovoljno kvalitetnih i zrelih projekata koji bi mogli konkurirati na natječajima. Drugim riječima, nije bilo dovoljno projekata s dozvolama koji bi mogli sudjelovati u natječajima, a sve zbog dugih i kompliciranih procesa dobivanja dozvola te brojnih kompliciranih pravnih postupaka. Na tri natječaja tijekom prošle godine u Njemačkoj postignut je prilično dobar rezultat – 62 eura po MWh, što je ujedno i referentna cijena kad je riječ o natječajima u 2019.

Iskustva stečena na natječajima u Njemačkoj su raznolika. Rezultati različitih njemačkih natječaja za obnovljive izvore energije ističu činjenicu da je razina konkurencije ključni faktor uspjeha samog natječaja. Dok je za solarne projekte i vjetroelektrane na moru bilo dovoljno konkurencije i natječaji su dali zadovoljavajuće rezultate, oni za vjetroelektrane na kopnu i za biomasu trpjeli su zbog nedostatka ponuda. Razlozi pomanjkanja ponuda nisu izravno povezani sa shemom natječaja ili njegovim razvojem, nego su rezultat prelaska sa starog mehanizma potpore na novi i sve većih izazova u razvojnoj fazi projekata. Ishođenje dozvola i slabija aktivnost lokalnih zajednica na razvoju vjetroelektrana, koje sada moraju uložiti znatno više prije nego što uopće dođu do natječaja, rezultirali su padom instalirane snage. Stoga je za dobre rezultate potreban dobar balans planiranih natječaja te dobar sustav dobivanja dozvola.

Pouke iz Njemačke

• Prvi natječaji trebaju poslužiti kao testni. Njemačka i ostale zemlje članice EU-a učile su iz svojih prvih natječaja. Tek kada ta faza prođe, trebalo bi razmišljati o povećanje ukupne ponuđene količine snage na natječajima.

• Preniske cijene energije na natječajima povećavaju rizik da se svi projekti ne realiziraju.

• Ako su prvi natječaji preveliki, postoji opasnost da će se sljedeći u bliskoj budućnosti suočiti s problemom privlačenja sudionika, što će rezultirati većim premijama.

VEZANI ČLANCI:

(I.) Energetska tranzicija: zašto su nam bile potrebne feed-in tarife i zašto prelazimo na feed-in premije

(II.) Hrvatska i premijski model: što donosi novi sustav i kako će funkcionirati?

Literatura/Izvori*:

1. “Wind energy in Europe: National policy and  regulatory developments”, WindEurope, veljača 2020.
2. “Najava premijskog sustava poticanja za obnovljive izvore energije u Hrvatskoj”, Nataša Putak, HROTE, studeni 2019.
3. “Analiza sustava poticaja korištenja obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije”, DOOR, Zelena akcija, veljača 2018.
4. “Analiza isplativosti gradnje vjetroelektrana u Bosni i Hercegovini”, Tomislav Šimunović, veljača 2018.
5. “Finalni izvještaj o konceptu za reformu sistema poticaja za obnovljive izvore energije u Bosni i Hercegovini (faza A)”, Radna grupa za reformu sustava poticaja za OIE u BiH, rujan 2018.
6. Smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. – 2020. (2014/C 200/01), EK
7. Zakon o obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti, NN 100/15, 123/16, 131/17, 111/18
8. “Status Review of Renewable Support Scheme in Europe for 2016. and 2017.”, Public report, CEER, prosinac 2018.
9. “Tendering procedures for RES in Europe: State of play and first lessons learnt”, CEER, svibanj 2018.
10. “Integracija obnovljivih izvora na tržište električne energije kroz model premija”, Andrea Brajko, Ranko Goić, Slavko Krajcar, studeni 2014.
11. “Auctions for the support of renewable energy in Germany”, AURES II, prosinac 2019.

*Navedena literatura korištena je za cijelu seriju tekstova o premijskom modelu