U sustav poticaja vratiti se mogu, ali to će ih koštati između 300 i 700 tisuća eura, koje, naravno, nemaju. Vlasnici bioplinskih postrojenja zato sad pripremaju tužbe, a kakve i protiv toga, to ćemo nešto kasnije, idemo prvo podsjetiti na sudbu koja je bioplinare zatekla na ljeto prije dvije godine, piše Večernji list.
Rat u Ukrajini doveo je do enormnog poskupljenja njihove glavne sirovine, kukuruzne silaže, dok je otkupna cijena struje u sustavu poticaja ostala ista. Već tada bioplinska postrojenja rade s gubicima, koji se još više počinju gomilati nakon listopada 2022., kad Europska unija ograničava cijenu megavatsata na 180 eura. Iz te europske uredbe izuzeta su postrojenja koja struju proizvode iz biometana, ali ne i u Hrvatskoj, što naše bioplinare dovodi do toga da su im “ulazne” cijene i do triput veće od “izlaznih”, što financijski ne mogu izdržavati. Konkretnije, oni su za silažu, koja im je sirovina za proizvodnju struje plaćali 300 posto veću cijenu nego ranije, a tržišne prihode država im je ograničila na gornju granicu 180 eura po megavatsatu. Da bude još jasnije, pojasnit ćemo i sam sustav poticaja u kojem su praktički sve elektrane na obnovljive izvore energije.
“Najplastičnije” rečeno, Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) od takvih elektrana otkupljuje struju po cijeni koja je manja od one po kojoj onda tu struju prodaje dalje, a sama se razlika nadoknađuje tzv. naknadom za poticanje obnovljivih izvora energije koju plaćamo svi mi s našim mjesečnim računima koje nam isporuči HEP. Sam sustav poticaja nije ništa loše jer krajnji je cilj Hrvatske, Europske unije pa i svijeta da se smanji korištenje fosilnih goriva, što se može upravo na način da se “obnovljivce” stavi u svojevrsni povlašteni položaj.
E sad, kad je, dakle, cijena struje ograničena na 180 eura po megavatsatu, dio bioplinara odlučio se da u sustavu poticaja više ne želi ostati jer je to za njihova postrojenja, zbog poskupljenja sirovine, neodrživo te su svoje ugovore s državom odlučili raskinuti i sreću potražiti na slobodnom tržištu na kojem su svoju električnu energiju mogli prodavati kome su htjeli (ne samo HROTE-u) i po cijeni po kojoj ih je bila volja. Kako je vrijeme teklo, a tržište se u globalu stabiliziralo te je energetska kriza jenjavala, bioplinska postrojenja željela su se ponovno vratiti u državni sustav, što im se prvo uopće nije omogućavalo, a onda im se dozvolilo pred izbore, i to na preostalo razdoblje koje im je određeno ugovorom koji su ranije prekinuli.
Ili, jednostavnije rečeno, mogu natrag u sustav poticaja, ali na određeni broj mjeseci, koliko ih je već preostalo u ugovoru koji su prekinuli kad su iz sustava poticaja izlazili. Ima, međutim, još jedna caka. Bioplinari su pozvani da Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) dostave podatke kojima bi dokazali porast svojih troškova proizvodnje od prosinca 2022. do lipnja 2023., a zbog kojih su sustav poticaja napustili. Ključno im je, naravno, priznavanje viših proizvodnih troškova od 180 eura po megavatsatu pa su svoje podatke HERA-i i dostavili, ali…
– HERA uglavnom ignorira stvarne podatke iz poslovnih evidencija proizvođača te se poziva na referentne vrijednosti dobivene od HROTE-a. To je potpuno neutemeljen pristup, jer se te referentne vrijednosti ne odnose ni na jedno konkretno postrojenje niti na obuhvaćeni period. To su projekcije koje se odnose na dvanaestogodišnje razdoblje i služe kao podloga za određivanje referentnih veličina koje HROTE koristi u raspisivanju natječaja – kažu nam bioplinari. U čemu je točno problem, pitali smo predsjednika Hrvatske udruge proizvođača bioplina Marijana Cengera. Kako nam je pojasnio, ljudi su HERA-i svoje podatke dali, ali ona je napravila metodologiju sa svojim podacima. Možda nenamjerno, zbog nepoznavanja poslovanja bioplinskih postrojenja, kaže Cenger, ali to su činjenice.
– I tu su nastali izračuni prema kojima bi postrojenja, ovisno o svojoj veličini, za vraćanje u sustav poticaja trebali platiti između 300 i 700 tisuća eura. Novac je to koji bi išao Fondu za zaštitu okoliša, ali bioplinari ga jednostavno nemaju i pripremaju tužbe protiv HERA-e. Konkretno, uzmimo za primjer da ste 2023. godinu završili u plusu od 200 tisuća eura i sad državi morate dati 700 tisuća eura. Od profita postali ste gubitaš koji i Poreznoj upravi mora objašnjavati na koji se način to dogodilo, a da ne govorimo o tome da su gotovo sva bioplinska postrojenja u kreditima te su, prilikom izlaska iz sustava poticaja, svoj status morala regulirati i s bankama – kaže nam Marijan Cenger pa dodaje da je Hrvatska udruga proizvođača bioplina već pripremila zahtjev za Ministarstvo gospodarstva, HERA-u i HROTE, kojim će tražiti da se bioplinskim postrojenjima omogući barem da iznose koji su im određeni plaćaju cesijom.
Zašto se, pri računanju troškova koja bioplinska postrojenja moraju vratiti kako bi se ponovno priključila sustavu poticaja, ne uzimaju poslovni podaci koje su HERA-i dostavili bioplinari, već se računa na temelju referentnih vrijednosti HROTE-a, pitali smo i HERA-u te ćemo odgovor objaviti čim stigne.
Za komentar zamolili smo i udruženje koje “obnovljivce” okuplja: Obnovljive izvore energije Hrvatske (OIEH).
– Proizvođači električne energije u bioplinskim postrojenjima pripremaju tužbe kako bi osporili rješenja HERA-e u kojima su ignorirani podaci o stvarnim proizvodnim troškovima. Umjesto stvarnih troškova, HERA je koristila referentne vrijednosti koje nisu primjenjive za sedmomjesečni period na koji se odnosilo zakonsko ograničenje najviše cijene. Takvim postupanjem HERA opstruira napore Vlade Republike Hrvatske koja je donošenjem Uredbe zaštitila potrošače, ali i pronašla rješenje za održanje proizvodnje u tehnologijama koje su bile pogođene drastičnim porastom cijena sirovina – kazala nam je Maja Pokrovac, direktorica OIEH.
Mateja Šobak/Večernji list
